vrijeme: 12.04.2016.
mjesto: Samobor; Galerija Prica, Trg Matice hrvatske 6
Privatna zbirka umjetnina kao cjelina govori o njenom kreatoru. Razlozi kolekcioniranja su različiti. U Galeriji Prica u Samoboru predstavljamo zbirku gospodina Radovana Vukadinovića, koji je već od svoje rane dobi osjetio sklonost prema umjetnosti. Danas posjeduje zbirku u kojoj je ponajviše slika hrvatskih umjetnika nastalih zadnjih šezdesetak godina, dakle od sredine prošlog stoljeća do danas.
Pažnju je naime usmjerio svom vremenu i svom okruženju, odnosno umjetnosti onih s kojima se i družio. Ovdje nema posebnih otkrića, ali ima kvalitetnih djela, koja će prizvati karakteristična svojstva pojedinih autora, onih koji su bili ili koji jesu relevantni čimbenici navedenog razdoblja. No, izlažemo i jednu sliku autora koji ne spada u okvir tog razdoblja. Marina Vladimira Becića (Uz more, 1936.) tu je kao oznaka prethodnika. Dakako, Becić nije jedini utemeljitelj suvremenoga hrvatskog slikarstva, ali je i nekim umjetnicima koje smo ovom prilikom predstavili bio profesor, poimence: Antunu Maslie, Slavku Šohaju, Antunu Motiki, Nikoli Reiseru, Vilimu Svečnjaku i Mladenu Veži.
Navesti ću samo dva kratka, naizgled suprotna, spominjanja profesora Becića. Antun Masle je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu studirao najprije u klasi profesora Marina Tartaglie, no tražeći se, svojom je voljom prešao u klasu profesora Becića, koji je, po Maslinim riječima, "dozvoljavao više slobode u slikanju". Prisjećam se, u jednom davnom razgovoru s Nikolom Reiserom, slikara sam zapitao: Q.: "A veze s Vladimirom Becićem, Vašim profesorom?" R.: "Cijenio sam ga, ali radio sam po svom nahođenju." Razgovor sam objavio pod naslovom Naći svoj kristal. I zaista, svi istinski umjetnici traže svoj kristal, makar živjeli u istom prostornom i vremenskom okviru. Upravo o tome svjedoči izložba Zbirke Vukadinović. Iz teksta kataloga Guido Quien
