Zaštićeni hotelski kompleksi Ivana Vitića u Trogiru i Rijeci – doprinos valorizaciji moderne arhitekture kao kulturne baštine

Postulati svjetske arhitekture druge polovine 20. stoljeća uspješno su elaborirani u ostvarenjima hrvatskih arhitekata iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, razdoblja poslijeratnoga turističkoga preporoda što je iznjedrio planiranu „arhitekturu slobodnoga vremena“ na jadranskoj obali kao zrcalnu sliku društvenih i ekonomskih zbivanja (privredna reforma, izgradnja Jadranske magistrale). Valorizacija moderne arhitekture kao graditeljskoga kulturnoga naslijeđa te njezina afirmacija, zaštita i obnova posljednjih su godina u središtu zanimanja domaće i inozemne stručne javnosti, a unutar toga korpusa poseban fokus zauzima turistička arhitektura hrvatske obale[1]. Doprinos vrednovanju i očuvanju turističke arhitekture hrvatskoga modernizma ostvaren je upisom motelskih kompleksa arhitekta Ivana Vitića u Trogiru i Rijeci na Listu zaštićenih kulturnih dobara Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske.

 
Trogir, Motel Sljeme

Postupak afirmacije i očuvanja vrijedne arhitektonske baštine, među čijih se stotinjak graditeljskih ostvarenja ističu i brojna izvrsna djela hrvatske moderne arhitekture, započela je, između ostalih, 2013. godine Udruga za suvremene umjetničke prakse iz Zagreba, Slobodne veze, projektom pod nazivom Motel Trogir. Zahvaljujući njihovoj stručnoj inicijativi te podršci Ministarstva kulture, motel Sljeme u Trogiru postao je 2013. godine zaštićenim nepokretnim kulturnim dobrom, dok je motel Panorama u Rijeci taj status stekao u travnju 2015. godine.
 

Rijeka, Motel Panorama, foto Krizmanic 2014.02


Sinteza moderne arhitekture i lokalne graditeljske tradicije

Kao zrela ostvarenja iznimno plodnog arhitektonskog opusa Ivana Vitića (1917. – 1986.), jadranski motelski kompleksi predstavljaju vrhunac arhitektove jedinstvene i dosljedne poetike, obilježene suptilnom sintezom moderne arhitekture i mediteranske graditeljske tradicije. Moteli u Trogiru, Biogradu i Rijeci izvedeni su prema Vitićevim projektima 1965. godine za potrebe poljoprivrednog industrijskog kombinata Sljeme prema predlošku njegova projekta za motel u Trstu 1962. godine, dok dva preostala motela iz sljemenskoga programa, u Umagu i Primoštenu, nisu izvedena. Iako su realizirani hotelski kompleksi paradigmatska ostvarenja turističke moderne arhitekture, devastirani i napušteni moteli u Trogiru i Rijeci trpe posljedice društvenih tranzicijskih procesa (privatizacija, neriješeni imovinski odnosi, inercija vlasničkih struktura), a današnje stanje motela u Biogradu, unatoč kontinuitetu izvorne namjene, rezultat je neadekvatne obnove, izvedene znatno prije početka postupka stručne afirmacije i valorizacije autorske moderne arhitekture.  

Moteli, hoteli na prometnici za putnike koji putuju osobnim motornim vozilima, simbol su razdoblja poslijeratne modernizacije u kojemu je mogućnost slobodnoga putovanja i kretanja generirala specifičan odnos čovjeka prema prostoru i arhitekturi. Upravo je sve segmente te interakcije, njihovu materijalnu i nematerijalnu dimenziju, Ivan Vitić virtuozno pretočio u svoja motelska zdanja duž Jadranske magistrale.


Rijeka, Motel Panorama, novinska fotografija

Iako pripadaju istoj tipologiji i slijede isti predložak, sva tri motela su arhitektonske varijacije izvedene sukladno lokalnim odrednicama ambijenta te topografskom i pejzažnom kontekstu. Njihova zajednička obilježja su razvedena tlocrtna kompozicija i skladan mikrourbanistički koncept što ga čine središnja zgrada (upravni i uslužni sadržaji u prizemlju te sobe na katu) i odvojeni stambeni (smještajni) paviljoni, organizirani oko parkirališta. Tako je na trogirskom i biogradskom ravnom terenu izvedena ritmizirana kompozicija volumena glavne zgrade i dviju depandansi tlocrtne L forme te samostalnih paviljona (u oba slučaja šest uskih etažnih volumena), tvoreći sintezom arhitekture i neizgrađenoga prostora jedinstvenu spomeničku cjelinu. Interpretacija riječkoga zadatka, s druge strane, ponudila je nešto drugačiju izvedbu, uvjetovanu izazovima prirodne konfiguracije zemljišta. Naime, uz magistralnu cestu na Pavlovcu iznad prelučke uvale, jednokatna glavna zgrada četverokutnoga tlocrta poduprta je, zbog strmoga pada terena na južnoj strani, sistemom potpornih betonskih zidova, formirajući iznad padine izbačeni dvoetažni volumen oslonjen na četiri nosača iznad kojih je prostor nekadašnjega restorana, rastvoren širokim ostakljenim plohama, iz kojega se pruža pogled na Kvarnerski zaljev. Zapadno od glavne zgrade uzdužni je stambeni volumen, dok je jugoistočno niz padinu smještena ljetna depandansa. Iako planirani, uski samostalni paviljoni/bungalovi u riječkom motelskom kompleksu nisu izvedeni.

Hotelska jadranska arhitektura Ivana Vitića u svojim tipološkim i morfološkim obilježjima, gotovo na tragu corbusierovskih načela, usvaja arhitektonsku sintaksu moderne, prezentnu u jednostavnim i čistim oblicima, konstrukciji čeličnih rešetaka, armiranobetonskim međukatnim konstrukcijama, ravnom krovištu, pročeljima lišenim ukrasa i ritmiziranima zavodljivom igrom kamenoga ziđa (u svim izvedbama drugačije obrađenoga i oblikovanoga), ožbukanih ploha i ostakljenih prozorskih površina. No, uz kompozicijsku i morfološku jednostavnost i čistoću te posvemašnji osjećaj za ravnotežu i ritam volumena i ploha, uvažavanje zadatosti parcele, korištenje lokalnog oblikovnoga vokabulara i osobito imperativ funkcionalnosti, Ivan Vitić svojim realizacijama nadasve odaje himnu zatečenom pejzažu i krajobraznom okruženju što njegova djela čini izrazito humanima, evocirajući tendencije organičke arhitekture, ali i kritičkoga regionalizma. Zajednički je to nazivnik značajnoga broja ostvarenja turističke arhitekture na hrvatskoj jadranskoj obali iz razdoblja socijalizma, a Vitić je za arhitektonsko oplemenjivanje zatečenoga krajolika pokazao poseban senzibilitet i stvaralački potencijal.


Rijeka, Motel Panorama, novinska fotografija


Artefakti kolektivne memorije i društvenog ideala 

Unatoč izvornoj turističkoj namjeni, motelski kompleksi Ivana Vitića u turistički orijentiranom društvu gotovo dva desetljeća egzistiraju bez namjene zbog čega su izloženi kontinuiranom propadanju. Problematika obnove i prenamjene moderne arhitekture izrazito je složena i polivalentna, te zahtijeva interdisciplinarno i dinamično promišljanje konzervatorske metodologije. Potencijalno zadržavanje izvorne namjene, iako sporno zbog zadanih okvira i zahtjeva suvremenoga turističkoga tržišta te promjene društvenih okolnosti, svakako nudi mogućnost sagledavanja graditeljske kulturne baštine u kontekstu razvoja kulturnoga turizma te istovremeno gospodarske održivosti baštine. Percepcija moderne arhitekture u brendiranju turističkih kulturnih proizvoda, kao i tematska promocija kulturne baštine, pružaju kreativne mogućnosti za turističku interpretaciju i prezentaciju razdoblja bliske socijalističke prošlosti, duha vremena i životnoga stila tadašnjih putnika. Srodni kriteriji poželjni su i u realizacijama prenamjene motelskih zgrada, apostrofirajući prije svega kolektivnu memoriju, povratak javnoga i društvenoga interesa te revitalizaciju lokalne zajednice.

Bez obzira provodi li se postupak obnove ili prenamjene, moderna arhitektura uslijed brojnih izazova zahtijeva posebnu pažnju i senzibilitet, stoga je upis u Registar kulturnih dobara svakako prvi uvjet za adekvatno postupanje sa zaštićenom graditeljskom baštinom. Istodobno, brojna djela moderne arhitekture tek očekuje postupak stručne valorizacije u kontekstu kulturne baštine te posljedično i stjecanje statusa kulturnoga dobra kao uvjeta za očuvanje i obnovu vrijednoga graditeljskoga fonda, slijedeći metodološke principe u kojima dominantnu vrijednost ne predstavljaju samo materijali (u slučaju moderne arhitekture posebno osjetljivi i potrošni) i graditeljski artefakti, nego evokacija ideje samih djela i duha vremena u kojemu su nastala, odnosno reinterpretacija arhitekture u suvremenom funkcionalnom kontekstu.
Nikolina Vrekalo                                                                 
 

Motel Sljeme, Trogir, 1964., 1965, Monografija Ivan Vitić, UHA, 2005., str. 100.

---

[1] Među brojnim stručnim aktivnostima ističu se: Turistička gradnja na hrvatskoj jadranskoj obali – između ideologije i autonomnosti, izlaganje, autori Šerman, K. i Mrduljaš, M., konferencija Slobodno vrijeme/Sloboda: Arhitektura slobodnog vremena u Istočnoj i Zapadnoj Europi 1960-1980, Zürich 2007.; Uskoković, S.: Moderna arhitektura kao kulturna baština Dubrovnika, Zagreb 2009.; Udruga za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze, projekt Motel Trogir, 2013.; Izložba Transformacije hotelske arhitekture na hrvatskoj obali Jadrana, MMSU Rijeka, 5.-25.3. 2015. (kustos Michael Zinganel); Dokumentarna serija Betonski spavači o modernističkoj arhitekturi bivše Jugoslavije, Produkcija: Hulahop za HRT, scenarij: N. Sablić, S. Ban, M. Mrduljaš, 2015. 

Izvori:
http://moteltrogir.tumblr.com/ (Preuzeto 23.04.2015.)
https://www.facebook.com/pages/Motel-Trogir/599623473432948 (Preuzeto 23.04.2015.)
Ivan Vitić, u: Arhitektura: časopis za arhitekturu, urbanizam i primijenjenu umjetnost, god.54 (2005), Zagreb 2005.
Arhitekt Ivan Vitić, Zagreb 2007. (ur. Juras, I.; Uchytil, A.; Štulhofer, A.)
Temat: Vitićevi jadranski moteli, Zarez, XV/371, 21. studenoga 2013. (Autori: Bodrožić, N.; Šimpraga, S.; Čavlović, M.; Mrduljaš, M.; Kalčić, S.; Butković Micin, L.; Uskoković, S.; Asabashvili, L.)
Ivaniš, N.: Vitićev motel “Sljeme” propada, http://pogledaj.to/arhitektura/viticev-motel-sljeme-propada/ 03.04.2014. (Preuzeto 23.04.2015.)
Matejčić, B.: Najbolji hrvatski hoteli su – socijalistički, http://pogledaj.to/arhitektura/najbolji-hrvatski-hoteli-su-socijalisticki/02.03.2015. (Preuzeto 23.04.2015.)
Mušić, I.: Motel Trogir – vrhunski primjer zaboravljenog turizma, http://stav.cenzura.hr/motel-trogir-vrhunski-primjer-zaboravljenog-turizma/21.11.2013. (Preuzeto 24.04.2015.)
Pavičić, J.: Sjaj i bijeda ex yu hotela na Jadranu, http://www.jutarnji.hr/sjaj-i-bijeda-ex-yu-hotela-na-jadranu/1308254/3. 03. 2015. (Preuzeto 27.04.2015.)
Valerjev Ogurlić, N.: Turizam u socijalizmu i nakon njega: Procvat i propast hotelskih kompleksa,http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Turizam-u-socijalizmu-i-nakon-njega-Procvat-i-propast-hotelskih-kompleksa/6.03.2015., (Preuzeto 27.04.2015.)
Vrtiprah, V.: Kulturni resursi kao činitelj turističke ponude u 21. stoljeću, u: Ekonomska misao i praksa, Sveučilište u Dubrovniku, god XV. (2006), br. 2, str. 279-296.