U sklopu festivala Steirischer Herbst u Grazu, Austrija, u petak, 23. rujna, otvara se izložba 'Drugi svijet', čije su kustosice WHW, a svoje radove, među ostalima predstavljaju Nemanja Cvijanović, Lala Raščić i Marko Tadić. Izložba traje do 16. listopada.
vrijeme: 23.09.2011.
mjesto: Graz, Austrija
Jumana Emil Abboud, Yael Bartana, Nemanja Cvijanović, Decolonizing Architecture Art Residency / DAAR, Marcelo Expósito & Verónica Iglesia, Ruben Grigoryan, Bouchra Khalili, Daniel Knorr, Tom Nicholson, Maha Maamoun, Mona Marzouk, Chan-Kyong Park, Lala Raščić , Marko Tadić.
Izložba 'Drugi svijet' razmatra pojam višestrukih svjetova, mogućih, paralelnih, fikcijskih, željenih svjetova, svjetova drukčijih od onoga u kojemu živimo, onih u kojima se prošlost drukčije rasplela, a budućnost nije neopozivo određena sadašnjošću. No umjesto da se preda veličanju umjetnosti kao ugrožene enklave imaginacije i slobodne kreativnosti, 'Drugi svijet' čvrsto se drži stvarnosti sadašnjosti, kojom vlada pesimistična dogma o neizbježnosti.
Izložba počinje mnoštvom svjetova, prizivanih u prostorima između neostvarenih mogućnosti koje proganjaju sadašnjost i stvarnih prijetnji koje bi mogle poništiti svaku zamislivu budućnost, a u isto vrijeme ističe činjenicu da je ovaj svijet u kojemu živimo, čija 'povezivost' i globe-trotting se cinično zagovaraju marketingom telekomunikacijskih tvrtki, zapravo podijeljen i fragmentiran na mnoštvo svjetova, raslojenih na razne stupnjeve izrabljivanja i povlaštenosti, i raspršen u enklave identitetâ.
S jedne strane, izložba investira u pojam "Drugoga svijeta" kao hladnoratovskog geopolitičkog eufemizma za mračni ponor između Prvoga i Trećega svijeta, koji je nudio iluziju napretka koji će prije ili kasnije obuhvatiti sve narode svijeta, a s druge strane razmatra našu mogućnost da zamislimo budućnost, budućnost ne kao nešto što dolazi poslije sutra, nego kao ono u što se ulažu borbe koje se vode u sadašnjosti. Izložba se služi pojmom Drugoga svijeta kao rezom kroz vremensku os, tražeći način kako bi se moglo spasiti barem dio vizije emancipacije i jednakosti koju je taj pojam sadržavao, ne podliježući ideologiji napretka. Moramo prihvatiti činjenicu da smo ušli u fazu sustavnog neuspjeha, u kojoj, kako Immanuel Wallerstein jezgrovito kaže: "Ishod može biti po prirodi stvari nepredvidljiv, ali priroda borbe je jasna.'
