Preskočite na glavni sadržaj

Vlatko Vincek u Galeriji Bačva

U utorak, 18. studenoga, u 19, 30 sati, u Galeriji Bačva, otvara se izložba Vlatka Vinceka pod nazivom 'Anti'. Izložba ostaje otvorena do 27. studenoga.
vrijeme: 18.11.2014.
mjesto: Zagreb; Galerija Bačva, Trg žrtava fašizma 16
url: http://www.hdlu.hr
Vincekov rad Anti iz 2011/12. godine, kojega u Domu HDLU izlaže kao dvokanalnu videoinstalaciju popraćenu serijom fotografija, tematizira prizivanje u duh onog kojeg više nema, onog koji ne postoji kao živo biće doli u sjećanju.

Svaka od videoinstalacija prikazuje isti motiv: šetnju grobljem. Kamera kruži oko grobova u ritmu autorovog hoda, dokumentirajući u jednome kadru stanje koje zatiče. Na crno-bijeloj slici čuju se zvukovi cipela koje gaze šljunak i lišće, cvrkut ptica i poneki graktaj vrane, a sve je obavijeno spokojem svojstvenim samo groblju. Na jednome groblju pokopana su djeca (Brežice), a na drugome kućni ljubimci (Rijeka). Dok je video snimljen kao gotovo usputna bilješka groblja, kojemu je glavna funkcija obilježavanje i prenošenje doživljaja i atmosfere, fotografije su zaustavljeni, izdvojeni punktovi koji djeluju poput uvećanih detalja proživljenog susreta s grobovima djece i životinja.

Vincek uspoređuje memoriju tijela i memoriju odnosa prema svojoj i drugim vrstama. Usporedno prikazujući groblja, Vincek nas je u potpunosti uvjerio da su tuga i bol za onim s kojim je uspostavljen imalo dugoročniji i dublji odnos, onim koga smo voljeli, bilo to dijete ili životinja, vrlo intenzivne i potresne. Izlaganje mrtvosti, onoga biti mrtav kroz memorijalna mjesta, isto je spram ljudi i životinja. U oba slučaja postoji potreba za sjećanjem, za mjestom koje je podsjetnik.

Grobni spomenik, kao sjećanje, jedan je od načina upisivanja i reguliranja odnosa i stvaranje sjećanja na nekoga takvim da živima omogući spokoj. Upravo je s tom potrebom povezan spokoj na grobljima kao preslika unutrašnjega nastojanja. Vincek, u radu Anti, bol, tugu, memoriju i spokoj otvara kao temeljne procese vezane uz preminule, bilo da su – singerovskom termilologijom izraženo – ljudske ili ne-ljudske životinje. Iz predgovora Sunčice Ostoić

Vlatko Vincek rođen je 10.6.1959.godine u Koprivnici. 1983. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1983/84. suradnik je Majstorske radionice Reiser-Ivančić. Godine 2007. u izdanju „Pastorale“ o njegovom radu objavljena je monografija pod nazivom: Vlatko Vincek – Radovi (autori: Silva Kalčić, Ivica Župan, Marijan Špoljar). Član je i suosnivač umjetničke organizacije „Moja zemlja“ i „Pleh, te udruge AK. Također je i član HDLU-a. Do sada je imao pedesetak samostalnih izložbi i nastupa. Živi i radi u Zagrebu.