Premijera predstave 'Vjeverice uzvraćaju udarac', autorice Maje Drobac, održava se u Zagrebačkom plesnom centru, u četvrtak, 13. siječnja, s početkom u 20 sati. Izvedbe slijede14. i 15. siječnja.
vrijeme: 13.01.2011. 20,00
mjesto: Zagreb; Zagrebački plesni centar, Ilica 10
Koreografija i izvedba: Sara Barbieri (ZPA), Darija Doždor (ZPA), Maja Drobac, Ognjen Vučinić (ZPA)
Oblikovanje svjetla: Marko Bolković
Kostimografija: Petra Dančević, teta iz Frankopanske
Obrada glazbe: Adam Semijalac
Promo dizajn: Srikanth Kolari
Produkcija: Dance Lab Collective, Hrvatski Institut za Pokret i Ples
'Poput vatre, reče (Heraklit), sve je u vječnoj mijeni, sve nestaje samo da bi se ponovno rasplamsalo. Sve teče, i dok teče, preobražava se. Tako je i sa sjećanjem. Dio njegovih predodžbi izumre, ali nove se pojave na njihovim mjestima. Ti novi odrazi nisu istovjetni onima prijašnjima – drugačiji su. I kao što je nemoguće zakoračiti u istu rijeku dvaput, tako je nezamislivo i da nova predodžba bude ista onoj ranijoj.'
'Možemo zamisliti čovjeka poput njega (Herodota) opsjednutog idejom koja mu ne da mira. Aktiviranog, onemogućenog mirno sjediti, kako se neprestano vrzma s jednog mjesta na drugo. Gdje god se pojavi, dočeka ga ozračje agitacije i anksioznosti. Ljudi koji se ne vole micati iz svojih domova ili zavirivati izvan vlastitih dvorišta - a ti su uvijek i svugdje u većini – tretiraju one Herodotovog kova, fundamentalno nepovezane za ikoga ili išta, kao frikove (čudake), fanatike, čak štoviše kao luđake (...) Je li on ikada mario za takve stvari? Bio je previše zaokupljen selektiranjem i organiziranjem materijala koje je donosio kući. Putovanje, naposljetku, niti započinje u onom trenutku kada krenemo van, niti završava onda kada smo se opet domogli našeg kućnog praga. Putovanje započinje mnogo ranije i nikada zapravo ne završava, jer film sjećanja nastavlja trajati u nama dugo nakon što smo fizički zastali. Zaista, postoji nešto poput zaraze putovanja, i ta je bolest, u svojoj biti, neizlječiva.' Ryszard Kapuscinski: Putovanja s Herodotom
Predstava 'Vjeverice uzvraćaju udarac' nastavak je svoje prethodnice 'Vjeverice na juriš'. Dok je prvi dio inspiriran dopisivanjem dviju djevojaka tokom njihovih putovanja Azijom, drugi dio inspiriran je samim prvim dijelom. Nakon dvije i pol godine koliko je prošlo od posljednje izvedbe Vjeverica na juriš, plesači preispituju svoja vlastita sjećanja i predodžbe iz prvoga dijela. Jesmo li se promijenili i koliko, ili smo imali hrabrosti ostati isti? Prvo što je zamjetljivo jest da Vjeverice uzvraćaju udarac više nisu same... nova je vjeverica ušla u njihov prostor i samom svojom prisutnošću promijenila mnogo toga.
Slijedi selekcija i organizacija materijala koje smo prikupljali godinama, slijedi novo putovanje, novo čuđenje i udivljenje (jer kako kažu Aristotel i Platon, čuđenje i udivljenje dva su razloga za filozofiranje pa i bivstvovanje uopće), slijedi izdvajanje i pripajanje, no prije svega slijedi izvanredna zabava koja četiri prijatelja pretvara u vjeverice života.
Publika je ovaj put (kao i uvijek) pozvana pridružiti se vjevericama u njihovoj novoj pustolovini te kroz predodžbe koje ih vizualno i nenametljivo zavode, kao i kroz zvukove s različitih strana svijeta, stvoriti vlastiti itinerarij putovanja.
