Vedran Perkov u Galeriji Prozori

Sav život u društvima, u kojima vladaju moderni uvjeti proizvodnje, objavljuje se kao golema akumulacija spektakla. Sve što se izravno proživljavalo, udaljilo se u predstavu. Guy Debord 'Društvo spektakla'

Uronjeni smo u obilje. Patimo od njega. Neizmjerni je obim podataka koji primamo putem tekstova, slika i pokretnih slika, grafikona, mapa, statističkih obrada, popisa, kataloga i drugih klasifikacija realnoga svijeta, odnosno njegovih simulakara. Svi se ti podaci slijevaju u jedinstveni hipersadržaj labavih i površnih veza, ali dovoljno učvorenih da stvaraju mrežu koja naliježe na svijet zamjenjujući ga. Više ne znamo što je stvarno, a što imitacija, niti imamo potrebu za stvarnim jer je imitacija jednako intenzivna i jednako stvarno proživljavana. Intimni se prostor rastače u medijskom, privatne su zone postale javne. Sve je spektakl. Mi više ne komuniciramo s realnošću već s onim što nam se posreduje medijskim zaslonom. 'Život je televizija, televizija je život' možda bi još davnih dana, prije Baudrillardovih rasprava o simulaciji zbilje, rekao Marshall McLuhan.


To je teorijski okvir rada 'Međunaslovi' Vedrana Perkova. On polazi od činjenice medijskog zagađenja društvenog okruženja banalnim sadržajima što je jedna od taktika liberalnog kapitalizma da ljude drži pod kontrolom. Poplava sapunica ili različitih reality showa dio je istog koncepta. Milijuni je ljudi svakodnevno prikovano za televizore prateći živote svojih junaka. Usporavanje radnje, zadržavanje na detaljima koji nemaju djelatni potencijal, nadomješteno je snažnim manifestacijama emocija, i upravo su te predstave  referentna mjesta za poimanje svijeta i odnosa.

Perkov se ne bavi direktno televizijom, već preuzima novinske najave sadržaja televizijskih sapunica, izlučuje ih i obrađuje zamjenjujući osobna imena zamjenicama. Na taj je način dobio desetak tisuća izjavnih rečenica koje je moguće kombinirati i povezivati u beskrajne narative bez prave strukture, vremenskih i prostornih određenja. On ih projicira u loopu na deset televizora razmještenih u prostoru galerije-knjižnice. Tako naziv rada 'Međunaslovi' preuzet iz filmskog jezika, gdje označava tekst koji tijekom filma dodatno tumači i najavljuje zbivanje, razgraničava epizode i slično, funkcionira kao doslovni opis umjetničkog postupka, ali i galerijskog postava.

Zanimljiv je obrat koji se ostvario u ovom radu: banalni sadržaj sapunica izlučen je u apstraktne rečenice  koje pojedinačno izdvojene ipak intrigiraju potencijalnom pričom. Otkud taj paradoks? Možda je napisani tekst taj koji nas zavodi. U svijetu posredovanom televizijom i virtualnim društvenim mrežama sve je otvoreno. Svi su voajeri i nitko nije, jer su distance ukinute i nema granica koje zatvaraju pristupe. No tekst, izgleda, još uvijek barata tajnom zavođenja, barem među onim starinskim tipovima koji ne prezaju pred prikrivenim sadržajima. Irena Bekić

Vedran Perkov rođen je u Splitu 1972. godine. Diplomirao je slikarstvo 2002. na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu, Italija, u klasi prof. Diega Esposita. Od 2004. do 2010. godine radio je kao asistent i docent slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagao je na samostalnim izložbama u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Poreču, Dubrovniku i Milanu te na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudionik je workshopova i Artist-in-Residence programa u Hrvatskoj, Italiji, Švedskoj, Latviji, Alžiru, Francuskoj i SAD-u. U novije vrijeme izlagačku djelatnost kombinira s kustoskom aktivnošću. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2007. godine i Velike nagrade Splitskoga salona, također 2007. godine.