U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, u petak, 20. studenoga, u 19 sati, otvara se retrospektivna izložba Vanje Radauša, velikog hrvatskog kipara povodom 40. godišnjice smrti i 110. obljetnice njegova rođenja. Izložba ostaje otvorena do 10. siječnja 2016.
vrijeme: 20.11.2015.
mjesto: Dubrovnik; Umjetnička galerija Dubrovnik, Put Frana Supila 23
Vanja Radauš je bio stvaralac neiscrpna interesa, erudit i žestoki polemičar, jedan od najplodnijih hrvatskih umjetnika XX. stoljeća. U kiparstvu je ostavio snažan pečat u rasponu od medalje, komornih skulptura u terakoti, gipsu i kamenu, vosku i bronci, do spomeničke plastike. Svojim je kiparskim ciklusima otvorio dotad nepoznate vizure te se s pravom smatra jednim od najznačajnijih protagonista hrvatskog kiparstva XX. stoljeća.
Autor retrospektivne izložbe je mr.sc. Davorin Vujčić, muzejski savjetnik Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu, autor brojnih publikacija o hrvatskim skulptorima, koji već niz godina proučava ovog umjetnika. Umjetnine su posuđene iz Gradskog muzejaVinkovci, te raznih kulturnih institucija u Zagrebu: Gliptoteke HAZU, Hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog restauratorskog zavoda, Moderne galerije, Galerije Klovićevi dvori, Muzeja suvremene umjetnosti i Arheološkog muzeja, kao i od privatnih vlasnika. Zanimljivost ove retrospektive je da se, uz već poznata djela iz raznih stvaralačkih faza umjetnika, publici predstavljaju i neka djela iz privatnih zbirki koja do sada nisu izlagana ili su tek nedavno atribuirana Radaušu.
Vanja Radauš rodio se 1906. u Vinkovcima. Od 1924. do 1930. godine studirao je kiparstvo na zagrebačkoj Likovnoj akademiji kod Frangeša Mihanovića i Rudolfa Valdeca. Diplomirao je 1930. kod Ivana Meštrovića te odlazi na jednogodišnje usavršavanje u Pariz. Od 1931. izlaže na izložbama u zemlji i inozemstvu, a 1932. postaje član udruženja umjetnika Zemlja, s kojom dijeli socijalnu tematiku i težnju ka autentičnom likovnom izrazu. Od 1940. do 1943. godine radi kao nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu, nakon čega se pridružuje partizanskom pokretu. Od 1945. do umirovljenja 1969. godine djeluje kao profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (od 1954. do 1956. te od 1960. do 1962. rektor, a 1963. dekan). Od 1947. je redovni član JAZU; iste godine dodijeljen mu je naslov majstora – kipara te rukovodi Majstorskom radionicom na Zmajevcu u Zagrebu. Uz kiparstvo, Radauš je izvodio crteže i akvarele, objavljivao književna djela, bavio se fotografijom te se s pravom smatra jednim od najznačajnijih protagonista hrvatske umjetnosti XX. stoljeća. Preminuo je u Zagrebu 24. travnja 1975.
