vrijeme: 16.12.2011.
mjesto: Cologne, germany
Za dobar prijevod, drži autorica, potrebna je takva prevodilačka strategija kojom će se postići da prevedeni tekst čini ono što čini izvornik, jer je svako književno djelo univerzum za sebe u kojemu se na jedinstven način povezuju jezični, estetski, povijesni, društveni, filozofski i ini elementi koje kritičkim čitanjem valja prepoznati. Čitanje književnog teksta i njegovo prevođenje povezuje interpretacija na temelju tih tekstualnih i izvantekstualnih elemenata.
I kada zahvaća u opuse klasika francuskog modernizma i kada pribjegava tekstualnoj analizi suvremenih hrvatskih pjesnika, Vanda Mikšić pokazuje interpretacijsku lucidnost koja pokreće i beletrizira pjesmu. Njezina hermeneutička strategija uključuje tumačenje pragmatičke uloge jezičnih odnosa u pjesmi (interpunkcije i leksika, gramatičkih i sintaktičkih figura), igru paralelizama i opreka, kompozicijsku analizu, simboličko tumačenje pjesničkih slika, motiva i lirskih gesta. Njezin hermeneutički diskurz varira između stilističke interpretacije i tematske kritike, krase ga teorijska utemeljenost, postupnost i preglednost izlaganja te prikladan metajezik. (prof. dr. sc. Krešimir Bagić)
Knjiga Vande Mikšić je, ukratko rečeno, knjiga o poetici prevođenja, s nekoliko teorijskih tekstova i nekoliko primjera prevođenja/tumačenja teksta. Pisana je znalački i motivirano, s namjerom da bude proćućena, osobna, egzemplarna, pa i poučna: njeno je polazište, ali i opća nakana, otvoreni dijalog teorije i prakse prevođenja, empatije i kritike. Za to je potrebno imati
un coeur intelligent. (prof. dr. sc. Ingrid Šafranek)
