U sjećanje na Željku Milić - recital pijanista Ante Milića

Ante Milić izvesti će sedam klavirskih sonata Josepha Haydna.

Recital
Ante Milić, glasovir
u sjećanje na Željku Milić

Joseph Haydn: Klavirske sonate

Sonata  u D-duru, Hob. XVI/33
Allegro – Adagio – Tempo di Menuet

Sonata u D-duru, Hob. XVI/37
Allegro con brio – Largo e sostenuto – Finale. Presto ma non troppo

Sonata u e-molu, Hob. XVI/34
Presto – Adagio – Vivace molto

Sonata u h-molu, Hob. XVI/32
Allegro moderato – Menuet – Finale. Presto

****
Sonata u C-duru, Hob. XVI/35
Allegro con brio – Adagio – Finale. Allegro

Sonata u C-duru, Hob. XVI/48
Andante con espressione – Rondo. Presto

Sonata u Es-duru, Hob. XVI/52
Allegro – Adagio – Finale. Presto

Ante Milić rođen je 2. srpnja 1969. u Parizu. Započeo je učiti glasovir kod Vilme Kleiner, a nastavio kod Željke Milić (maturirao 1984.). Diplomirao (1988) je i magistrirao (1994) glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Zvjezdane Bašić. Tijekom školovanja osvojio je nekoliko nagrada na pijanističkim natjecanjima u Hrvatskoj i Italiji: Senigalia (1984, 3. nagrada), Udine (1985, 1. nagrada), Jugoslavensko natjecanje muzičkih umjetnika  – 2. nagrada (1. nagrada nije dodijeljena), Nagrada „Darko Lukić“ (Zagreb, 1987) te Nagrada HGZ-a. Nastupao je u 14 europskih zemalja te kao solist uz pratnju Društvenog orkestra HGZ-a (1981. – Haydnov koncert u D-duru), Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT, Zagrebačkih solista, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Hrvatskog komornog orkestra i dr. Od 1990. je asistent a od 1998.  docent na MA u Zagrebu. 2005. diplomirao je dirigiranje u klasi prof. Vjekoslava Šuteja i  Tomislava Fačinija, a  dirigirao je ansamblima MA, Simfonijskim puhačkim orkestrom HV, Mješovitim pjevačkim zborom Janjevo (2006-2010.), te ansamblima koje je osnovao: Orkestar Nota bene (2006), puhački ansambl Grand winds Zagreb (2007) i renesansni Ansambl Marco Polo (2008). Pokretač je pijanističkog ciklusa Piano fortissimo (od 1993.).

Željka Milić, r. Klobučar, rodila se u Zagrebu, 23. rujna 1946. Njezin otac Pavao je bio učitelj rodom iz Kosinja Donjeg u Lici, a majka Anica bila je viša medicinska sestra rodom iz Sv. Ivana Zeline. U dobi od šest godina Željka je privatno počela pohađati satove glasovira u uršulinskom samostanu, a prva joj je učiteljica bila Majka Ambrozija, uršulinka. U 2. razredu osnovne škole upisala se u Muzičku školu „Pavao Markovac“, gdje je kroz deset godina, tj. od 1954. do 1964., bila učenica prof. Zente Figenwald.  Budući da je glazbenu školu završila 1964., godinu dana prije mature u Klasičnoj gimnaziji, prijavila se za prijamni ispit na Muzičkoj akademiji. Studij glasovira pohađala je u razredu prof. Svetislava Stančića od 1964. do 1967., a posljednju godinu, kad je prof. Stančić teško obolio, preuzeo ju je prof. Ladislav Šaban. Diplomirala je 1968. Iste se godine udala te je zajedno sa suprugom otputovala u Pariz, gdje je boravila do ljeta 1971. Za vrijeme boravka u Parizu davala je privatne satove glasovira djeci francuskih prijatelja i kroz sve se vrijeme privatno usavršavala kod poznate orguljašice i vrsne pedagoginje prof. Suzanne Chaisemartin. Redovito je nedjeljom svirala orgulje u crkvi Hrvatske katoličke misije. Vrijeme je iskoristila i za usavršavanje francuskog jezika pa je stekla diplomu profesora francuskog za strance. Po povratku u Zagreb stalno se zaposlila i radila, od 1971. do prerane smrti 1997., u svojoj bivšoj školi u kojoj je profesionalno, ali i s ljubavlju, prenosila vještinu sviranja glasovira mlađim naraštajima. Uz redovitu nastavu u školi, honorarno je vodila i nastavu glasovira studentima Instituta za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njezinu odanost zvanju  pokazuje činjenica da je, kada je teško oboljela, učenike pozivala kući te ih, uz bolove, ispravljala dok su svirali i davala im savjete kako položiti ispite. Teška ju je bolest shrvala 7. kolovoza 1997.
Osim što je bila savjesna i vrsna profesorica glasovira, bila je i savjesna i požrtvovna supruga i majka. Budući da je bila rođena i odrasla kao jedinica, što joj se nije svidjelo, željela je imati brojniju obitelj što joj se i ostvarilo. Sina Antu rodila je u Parizu, a tri kćeri: Anu, Dubravku i Ivu u Zagrebu. Sva su njezina djeca bila i njezini učenici; neki više neki manje. Svi su zavoljeli glazbu i završili studij na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Često su pod njezinim vodstvom zajedno nastupali u komornim sastavima, a danas je se sjećaju s trajnom zahvalnošću moleći Gospodina da joj uzvrati ljubav ljubavlju.

https://www.facebook.com/events/1997694323782249/