U galeriji Fonticus izlažu Andrea Kustić i Krunislav Stojanovski

Andrea Kustić: 'Između meditacije i informacije'
U sadašnjosti, koja je proklamirana globalističkom, zbog, kao mamac povoljnih, pa drastično ograničenih mogućnosti direktne, fizičke komunikacije s ljudima i prostorima, projekt koji potpisuje Andrea Kustić nudi propitivanje recentnog povijesnog trenutka. U ovoj dramatičnoj sadašnjosti, u vremenu transformacije svijesti, problematika medija postaje okvir, motiv, tema umjetničkog propitivanja. Ponuđen je meditativni medij u srazu sa suvremenim, čija konstantna konfuzija, kakofonija, pobuđuje dekoncentraciju pretjeranim nametanjem informacija. Svjedočimo da su informacije prečesto usmjerene na neku prikrivenu doktrinu koje postajemo svjesni tek kad je ta agenda većini prosječnih ljudi postala normalno stanje. Više ne postoji baš nikakva sigurnost da nas naše vlade neće uvesti u neki rat, ostaviti bez posla ili da nas neće optužiti kao neprijatelje ili teroriste jer smo prozreli laži urušenog kapitalizma. Zapravo smo već uvedeni u rat, ali perfidnog li naziva: protiv nevidljivog neprijatelja. (...) - Eugen Borkovsky

Uz izložbu Krunislava Stojanovskog 'Stranac 2020.' 
Komentari dotrajalog svijeta
Recentno vrijeme umjesto ideje prosperiteta donosi sumnju. Umjetnici reagiraju. Ova ponuda podastire djela umjetnika koji sumnjičavo promatra sadašnjost. Radove objedinjava ideja uporne seizmografije nesigurnosti trenutka. Krunislav Stojanovski predstavlja projekt koji od promatrača traži pažnju. Djelomično zbog više grupa, koje autor postavlja u smislenu komunikaciju. Tu su dva niza radova na zidu. Uz njih su još i predmeti u prostoru, povezani s tematikom izložbe. Zapravo su oni osnovica, ukoričeni koncept likovnog promišljanja.
Glavni, inicijalni dio projekta predstavljaju autorske knjige, gdje nalazimo crteže i slovne zapise izvedene na listovima bilježnica/blokova. Već od prvog, tako sklopljenog diptiha, navedeni smo na literarno djelo, roman Stranac, koji je 1940-tih godina napisao Albert Camus. U sprezi s egzistencijalizmom, ovaj roman jedan je od najboljih prikaza apsurda ljudske egzistencije. Krunislav Stojanovski prati pa predstavlja niz događanja, elemente sadržaja knjige. On niže izabrane sekvence krokijima izvedenim gestualnim crtežima. Oni su svojevrsni ilustrativni materijal. Uz svaki crtež nalazimo zapis, izvatke, citate literarnog djela. Ovu situaciju možemo pratiti kroz ponuđene autorske knjige postavljene na postamentu. Ovdje možemo listati dvije knjige: možemo proizvoljno prelistavati, pa se ilustracije i tekstovi ne moraju slagati. Iste scene nalazimo i na zidu, ali su ondje određene: uz svaki crtež ide određeni tekst. Njegovi, rukom ispisani tekstovi, asocijativno su oblikovani, kako autor kaže: „…kao haiku imitacije.“ Razlog za to je činjenica da oni ne poštuju u potpunosti kanon te vrste poezije. (...) - Eugen Borkovsky