Tri izložbe u Gradskoj galeriji Fonticus

David  Belas se obraća crtežu paralelno uz aktivno iskustvo u proširenim medijima. Oslobađajući se narativnosti i poruka koje obznanjuju njegovi konceptualni scenski radovi, on ravnu podlogu doživljava na intimniji način. Na njoj kreira drhtave, minuciozne, apstraktne hologramske zapise. Radovi su satkani ponavljanjem poteza koji čine nakupine, rastere različitih gustoća, učinjene kemijskom olovkom. Tek ponekad ponuđen je oslonac za pogled. Autor materijal i činjenje tretira istovrijedno obliku, a odnos prema njima krajnje je intimistički. (..)

(..)Fotografski projekt Saše Kosanovića progovara o nomadskom pristupu, osvajanju i otkrivanju lokaliteta. Autor nam predočava privremeni boravak nekolicine ljudi na (neurbanoj) lokaciji. Činioci zabilježenih aktivnosti nisu idealizirana bića, već sliče na susjede, prijatelje, poznanike. Akteri, možda, nisu sasvim sretni, ali su uvjereni u svoje životne uloge. Ova samouvjerenost premisa je umjetnikove reakcije: bilježenja karakterističnih trenutaka.(..)

(..)Mijena i kretanje srodni su pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedni drugim. Mijena kao pokazatelj tijeka u vremenu i prostoru ne znači nužno i kretanje. Pitanje sudjelovanja u mijeni izaziva više odgovora. Neko sudjelovanje želimo, neko ne. Ponekad želimo inicirati mijenu, a ponekad nam mijena predstavlja opterećenje. Edvard Kužina, nižući promjene na slikarskoj podlozi i bilježeći oblike slušnih tonova, problematizira mijenu kao vizualni i zvukovni događaj.

Okosnica ove serije likovnih radova je problematiziranje prostora tijeka. U vizualnom rezultatu Kužina se priklanja apstraktnom ekspresionizmu. On ostaje vezan za doživljaj, ali ne želi biti prijenosnik slika. Pojam prostora prepoznaje kao prostor nomadskih subjekata, koji se gibaju između međustanja dviju točaka, ali ne nužno od jedne do druge. Likovnim radovima umjetnik pridodaje zvučni dio pa je promatraču ponuđen vizualno obrađen i ozvučen prostor. (..) iz teksta Eugena Borkovskog