U srijedu, 14. siječnja, u 19 sati, u Malom salonu u Rijeci, otvara se izložba 'TransportArt'. Projekt polazi od ideje oplemenjivanja javnog prijevoza suvremenom umjetnošću na način koji nije isključivo estetski. Izložba ostaje otvorena do 17. siječnja.
vrijeme: 14.01.2015. 19,00
mjesto: Rijeka; Mali salon, Korzo 24
Sudionici projekta su Marga Božanić, Sanja Gergorić, Nikoleta Marković, Ivona Maslak, Andrej Mirčev, Elizabeta Močibob, Lucija Ukić i Nevena Živić. Projekt je financiran sredstvima Studentskog kulturnog centra u Rijeci.
Inicijativom samih umjetnica da ideje radova do kojih se došlo u okviru radionice TRANSportART doista i realiziraju u javnom prijevozu tj. kao konceptualno zaokružen i medijski promišljen niz umjetničkih intervencija, izložba je rezultat jednogodišnjih (2014-2015.) istraživanja i iscrpnih grupnih dijaloga, podtaknutih hipotezom: umjetnost u javnom prijevozu ili nije moguća ili nije umjetnost!
U kontekstu javnog i medijskog prostora zasićenog marketinškim sadržajem koji subliminalno (nadasve drsko i agresivno) sprovodi diktat konzumerizma, navedena je hipoteza odredila metodološko-diskurzivne kriterije shodno kojima se nećemo zadovoljiti pukim uljepšavanjem i dekoriranjem (na što se obično svedu umjetničke intervencije u javnom prostoru). Nasuprot tome, umjetničke akcije shvaćene kao oblik kritičke prakse - mislili smo - morale bi učiniti vidljivim prikrivene i neizgovorene društveno-ekonomske relacije koje reguliraju korišćenje javnog prijevoza, odnosno mogu biti tretirane kao problematična mjesta urbaniteta, politike i kulture.
Performativnim i dijelom participativnim iskorakom iz tih otuđenih rutina javnog prijevoza, 9 akcija u autobusima Autotrolejove linije broj 1 (koja prometuje između ZTC-a i TOWER-a) bivaju razmješteni duž fragilne granice što razdvaja privatno od javnog tj. društveno od osobnog, kreirajući mogućnost (privremenog) uspostavljanja novih modela društvenosti i subjektiviteta, čije se dinamike ne iscrpljuju u potrošnji i postvarenju. Na pola puta između koreografske improvizacije, konceptualnog zahvata i izmaknutog sagledavanja grada iz nestabilne vizure flâneuse, eksponirani su prostori umjetničke prakse, koja napušta autonomno-akademsku zone estetičke edukacije i legitimira se kao angažirano mišljenje singulariteta u polju političkog.
