'U tradicijskom graditeljstvu kuće nastaju kao posljedak htijenja i mogućnosti, kao skladan i funkcionalna prostor opstanka, određujući pritom odnose prema prirodnom i društvenom okolišu. Te su kuće često puta zadivljujući primjeri urođena ekološkog procesa građenja o izbora mjesta građenja i materijala do graditeljskog postupka, oblikovanja i korištenja prostora.
U narodnom graditeljstvu ne postoji jedinstvena crta tehničkog napretka, ne postoje stilovi, kako je to običaj u svjetovnom graditeljstvu. Iz istog vremena nalazimo jednostavne i male, ali i razvijene velike kuće. Razlike u veličini kuća ovisile su o materijalnim mogućnostima obitelji. A siromašniji su gradili male i skromne, a bogatiji (makar je bogatstvo ovdje relativan pojam) veće i razvedenije kuće. (…)
Kava vrijednost i ljepota proizlaze iz tog priprostog graditeljstva, koji je s današnjeg gledišta bez ikakvog komfora, s lošim higijenskim uvjetima? Što je lijepo u tim crnim i zadimljenim kužinama, bez struje, vode i bilo kave druge infrastrukture? Tradicijsko kameno graditeljstvo tumači nam predaju, običaje i prošlost ovoga kraja, svjedoči o ustrajnosti naših predaka u borbi za golu egzistenciju u neimaštini, nepogodama i zaostalostima. Pokazuje nam njihovu otpornost, snalažljivost i životnu snagu. Ponosni smo na njihov smisao za skladom korisnoga i lijepoga. Ljepota i vrijednost tog anonimnog graditeljstva su u njegovoj stopljenosti s krajolikom, s kamenom koji je poprimio rumenkastu patinu okolnih stijena. Kava bi tek bila ta ljepota da su imali samo stoljeće više mirnog života, bez ratova i progona, uz bar malo blagostanja? (…)' Zdravko Živković
