Tomislav Premerl i Hrvoj Devide / Nakon pedeset godina

Izložba studentskih i ranih radova dvaju kolega i dugogodišnjih prijatelja Tomislava Premerla i Hrvoja Devidéa djelić je moguće retrospektive dvojice likovnih djelatnika- arhitekta i dizajnera. Ona ima neminovno povijesni predznak jer su to radovi nastali 60-ih godina dvadesetog stoljeća, u ono poslijeratno doba drugog avangardnog uzleta europskih relacija, doba 'Novih tendencija' od kojih su se obojica,  već tada argumentirano distancirali upozoravajući na opasnost  svake isključivosti.  Zanimljivo da su elaborat u četiri točke o 'Novim tendencijama' objavljenim u listopadu-studenom u Poletu 1965. pisali i potpisali obojica: Hrvoj Devidé i Tomislav Premerl.

Radovi su nastali dakle u doba koje danas prepoznajemo kao značajno za rast i razvoj hrvatske likovne umjetnosti. Hrvoj Devidé u svom tekstu nabraja Exat, Gorgonu, Nove tendencije, Krugove, Polet, Muzički bijenale, Galeriju suvremene umjetnosti, Galeriju Studentskog centra: Mogli bismo tu listu proširiti na Studentsko eksperimentalno kazalište, na Zagrebačku školu crtanog filma ( s Oskarovcem Vukotićem 1962.!) a dalo bi se još opisati svu širinu i plodnost  toga razdoblja važnog za potpuno razumijevanje ovih radova, to jest za njihovu punu valorizaciju. Duboko uronjeni u svoje doba, ovi su profinjeni crteži ravnopravni nositelji sofisticiranog i istinskog senzibiliteta onog miljea i vremena. Do te mjere autentični da lako probijaju granicu svakog ograničenja te jednako kao i kontekst u kojem su nastali zadivljuju sugestivnom snagom mogućeg trajanja.

Nije slučajno, dakle, što su autori poželjeli ispremiješati svoje radove u postavi i u katalogu, pokazujući time da su i jedan i drugi, premda rukopisno različiti, nositelji istih i sličnih misli i poticaja. Iz teksta Branke Hlevnjak

Tomislav Premerl (Zagreb 1939.), arhitekt, teoretičar i povjesničar arhitekture, diplomirao 1969. i doktorirao 1985. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio kao arhitekt – konzervator, te kao urednik u Leksikografskom zavodu 'Miroslav Krleža' u Zagrebu. Od 1995. do danas predaje sakralnu umjetnost na Teološkom studiju Družbe Isusove i na Filozofskom fakultetu D.I., predaje teoriju arhitekture na doktorskom studiju Akademije likovnih umjetnosti i mentor je na doktorskim studijama Filozofskog fakulteta na Odsjeku za povijest umjetnosti, i na Arhitektonskom fakultetu. Od 1962. objavljuje članke, kritike, eseje, studije i znanstvene radove, a posebno se bavi modernom arhitekturom i teorijom sakralne umjetnosti. Bio je urednik časopisa 'Arhitektura' i glavni urednik časopisa 'Čovjek i prostor'. Izlagao na arhitektonskim izložbama i sam priredio više kritičkih izložbi arhitekture, te priredio dvije likovne izložbe vlastitih radova (Vela Luka 2008. i Modulor 2009.). Uredio više stručnih knjiga, sudjeluje na znanstvenim skupovima, drži predavanja. Objavio nekoliko knjiga, od kojih je 'Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija' temeljno djelo za razumijevanje hrvatske moderne. Kao autor graditelj izveo više arhitektonskih i konzervatorskih zahvata na povijesnim sakralnim objektima, te kao autor projektirao i izveo nekoliko novih crkvenih objekata. Dobitnik je nagrade J. J. Strossmayer  za izdavački pothvat 1994. (HAZU i Zag. velesajam) i Nagrade 'Neven Šegvić' za ukupan znanstveno istraživački i teorijski rad 2010. (UHA).

Hrvoj Devidé (Zagreb, 1941.), oblikovatelj i grafičar. Studirao na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se grafičkim oblikovanjem urbane opreme i vizualnih komunikacija (Stambena naselja Dugave, 1976. i Sloboština, 1979; središte Trga Francuske Republike, 1979. i tipske autobusne čekaonice, 1977. u Zagrebu; obala Save u Slavonskom Brodu, 1980.), te slikarstvom. S Marijom Ujević sudjeluje na natječajima za spomenik na Petrovoj gori (1971.) i za spomenik V. Nazoru (1972.). Likovne radove izlagao u Zagrebu 1971. Piše likovne prikaze u časopisu Polet i dr.