Rad umjetnice Laure Barić 'Tijelo u prijevodu: Kami' proučava (rastvaranjem i distorzijom) tijela objekata i prostora unutar tijela slike.
Kroz pažljivo odabrane kadrove i metode postprodukcije umjetnica istražuje kako njihovu materijalnost, težinu i trajanje u fizičkom iskustvu mogu prenositi u digitalni zapis, te kako njihovo tijelo tretirati unutar plošnosti video prostora i narativnog slijeda na način koji mi omogućuje izmjenu njihovih svojstava.
Premijerna izvedba održala se 28. travnja, a stream repriza slijedi 5. svibnja 2022 u 19 sati. Video sadržaj je dostupan na YouTube kanalu Laure Barić.
Program podržava Ministarstvo kulture i medija RH putem Javnog poziva za programe razvoja novih kulturnih i edukativnih sadržaja i digitalne prilagodbe.
Autorica o projektu: U videu pratimo spuštanje Kamikaze longboardom sa Sljemena, koje je isprekidano (sno)viđenjima različitih prostora. Video istovremeno slavi i prisvaja svojstva tehnologije ističući i njene manjkavosti. Prostori koji se pojavljuju u snimkama su zabilježeni 360 kamerom koja snima prostor u njegovoj sveukupnosti, tako da mogućnost odabira kadra nastaje tek u postprodukciji snimke, čime se sama interakcija s materijalom svodi na odnos sa zapisom koji funkcionira kao arhiva mogućnosti prostora. U ovom slučaju u procesu obrade videa taj prostor se distorzira i pretvara u apstrakciju koja se počinje sve više oslanjati na element trajanja i obojenja piksela, dovodeći dokumentarno svojstvo kamere do raspada.
U videu se tijela (lokacija, drveća, zgrada, ljudi) razvlače, trepere i distorziraju uronjena u zvuk s kojim tvore poetski lanac. Prilikom obrade slike se pitam kako možemo juriti kroz sliku? Zagnjuriti glavu u njene piksele i razvući ju poput tajica? Kako okom kamere opipati teksture? Kako dvije kamere prevode krivine? Mogu li se prostori digitalne slike otrusiti, napuhati, otopiti i razbiti ili njeno tijelo uvijek ostaje na površini?
