U okviru rada Otvorene metode koordinacije (Open Method of Coordinatioon – OMC) Europske agende za kulturu, Radni plan za kulturu 2011 – 2014, 25 stručnjaka iz zemalja članica EU-a pripremilo je je priručnik na temu Uloga javne umjetnosti i kulturnih institucija u promociji kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga. Priručnik je dostupan za besplatno preuzimanje.
U vremenima izazova s kojima se susreću mnoge zemlje članice EU-a može doći do povećanog ekstremizma i ksenofobije. Javne institucije dužne su odgovoriti putem aktivnog doprinosa društvenoj koheziji. Ova odgovornost također pripada i institucijama kulture i umjetnosti. Naime, pitanja o kojima je riječ nisu samo društvena i ekonomska, već ujedno simbolička i kulturna. Dubljim razumijevanjem različitih kultura i otvaranjem mogućnosti susreta, kulturne institucije mogu igrati središnju ulogu u izgradnji kohezivnijeg i otvorenijeg društva.
Kulturne institucije morale bi opširnije revidirati svoje djelovanje ukoliko žele doskočiti ovim izazovima. One bi se trebale baviti potrebama društva koje je kulturno raznolikije od onog za kojeg su prethodno uspostavljene. Snažno vjerovanje da je kulturna raznolikost prednost europskih društava proširilo je rad radne skupine. Europske kulturne institucije sad imaju ključnu mogućnost prisvojiti bogatstvo talenata i potencijal kojeg nose različiti pojedinci i zajednice, te dopustiti hibridizaciju i inovaciju umjetničkog stvaralaštva.
Priručnik je namijenjen kreatorima politika, a fokusiran je na principe kulturnih politika koji bi se mogli usvojiti, obzirom da se prava promjena može dogoditi jedino putem samih institucija. Stoga ovaj dokument nastoji postati alat i izvor inspiracije kulturnim menadžerima, a kroz popis akcijskih preporuka koje bi se mogle implementirati na EU razini, potiče daljnje promišljanje i konkretne inicijative.
Izvještaj analizira primjere politika i praksi institucija koje su kroz svoje programe pokušale komunicirati s raznolikijom publikom, istražuje ključne faktore uspjeha te nudi konkretne preporuke. Prvotni je interes grupe bio identificirati mjere javnih politika. Prvotna je ideja bila da bi inicijative kulturnih institucija bile puno efikasnije ukoliko bi ih pratile političke smjernice i evaluacija tijela koje ih financiraju. Međutim, analiza je pokazala da postoji samo mali broj takvih mjera na razini Europe te da u većini slučajeva nacionalne strategije za implementaciju Europske godine interkulturnog dijaloga nisu prevedene u dugoročne politike.
Ključno je pitanje naravno politička volja, obzirom na aktualni politički kontekst nekoliko zemalja članica. Politička volja ne samo da je potrebna, već je važno da je dovoljna snažna kako bi prevladala inerciju i otpor te omogućila djelovanje. Osim toga, veliku prepreku u razvijanju interkulturnih strategija za umjetnost predstavlja definiranje tko je odgovoran. Interkulturne strategije zahtijevaju odgovornost podijeljenu među sektorima, institucijama i vladinim uredima – to dodatno otežava prepoznavanje vlasništva i identificiranje mehanizama koji mogu pokrenuti proces.
Dilema koja je s tim u vezi odnosi se na pitanje da li interkulturne strategije trebaju biti zasebni i specifični politički okvir, ili bi interkulturni dijalog trebalo usmjeriti u sveobuhvatni kulturni okvir za umjetnost. Oba pristupa uključuju rizike i prednosti, a Priručnik predstavlja primjere i otvara raspravu.
The Role of Public Arts and Cultural Institutions in the Promotionof Cultural Diversity and Intercultural Dialogue - PDF
