'Poetika svakog od prizora što ih Tanja Perišić osmišljava izazvat će kod promatrača začudno ambivalentne osjećaje. Nada i stanovita čežnja, naime, neraskidivo su povezane, a strast za aktivnim istraživanjem nedokučivoga - naziv izložbe 'Fernweh' (engl. Farsickness, ili an ache for the distance) to izravno sugerira - uvijek će biti prožeta snažnim meditativno-kontemplativnim porivima.
Suočeni smo, dakle, s dva suprotna pola mašte. Eskapizam - fizički i mentalni - kao izvor odnosno posljedica inspiracije afirmiran je još prije dvije stotine godina, u velikoj epohi romantizma. U primjeru Tanje Perišić možemo govoriti o svojevrsnom postindustrijskom neoromantizmu kod kojega se granice između utopije i distopije posve relativiziraju.
A čovjek? Prisutan je tek posredstvom arhitekture. Dakako, virtualno konstruirane i dislocirane, baš kao što je to slučaj i s okolnom, katkada i pomalo prijetećom prirodom. Vizije i težnje devetnaestostoljetnih romantičara poprimile su, dakle, jednu posve novu dimenziju: mašta i stvarnost susreću se u virtualnom beskraju.' Vanja Babić, kustosica izložbe
