Što znaju galerijski zidovi?

Objekti izloženi u muzejskim i galerijskim prostorima nisu isti kao prije izlaganja – premda se u fizičkom smislu radi o istim predmetima. Zašto je tomu tako? Što se događa s predmetima u tom specifičnom okruženju koje ih na određeni način preobražava? Posvetimo li pak posebnu pozornost umjetničkoj produkciji, tada moramo razmotriti kako se složen odnos gradi između umjetnika i muzeja. Napose tijekom 20. stoljeća muzeji su postali jedno od glavnih mjesta umjetničke inspiracije i aktivnosti. Ukratko, muzej nije više samo tradicionalni i poslovični dom muza, već je on sâm postao muzom.

Međutim, nema samo nova umjetnička praksa poseban odnos s galerijskim prostorom; i klasična se umjetnost mijenja ulaskom u galerijske prostore. Istina, u konceptualnoj je umjetnosti to izraženije u daleko većoj mjeri, jer ne postoji druga funkcija te produkcije koju ranije vidimo kao primarnu – bilo kultnu ili neku drugu. Nadalje, koncept 'muzeja bez zidova' doveo je do promišljanja prostora muzeja kao ustanove koja definira što je umjetnost, dok istodobno omogućuje da bilo koji prostor – uslijed povezanosti umjetnosti s okolinom – može biti umjetnička galerija, muzej, u najmanju ruku mjesto za performans.

Nikola Albaneže povjesničar je umjetnosti i muzeolog. Kao kustos u Gradskom muzeju Karlovac na mjestu voditelja Zbirke kulturne povijesti te kao voditelj galerije 'Vjekoslav Karas' zaposlen je od 1994. do 2000, a zatim do 2002. kao kustos u Kabinetu grafike HAZU. Urednik je časopisa 'Art Magazine Kontura', procjenitelj Aukcijske kuće Kontura, voditelj projekta 'Muzej kravate u osnivanju'. Predavao je kolegij Muzejske izložbe na Odsjeku informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (od 2004. do 2008). Kao kustos i likovni kritičar ostvario je više od stotinu umjetničkih i raznih tematskih izložaba.