U petak,14. svibnja, u Likovnom salonu Vladimir Becić, Slavonski Brod, otvara se izložba akademskog kipara Stanka Jančića. Izložba prikazuje svojevrstan presjek Jančićevog umjetničkog puta, te su uključeni radovi koji zastupaju pojedine faze kipareva umjetničkog puta. Izložba će ostati otvorena do sredine lipnja.
vrijeme: 14.05.2010.
mjesto: Slavonski Brod; Likovni salon Vladimir Becić, Trg Ivane Brlić Mažuranić
'Stanko Jančić rođen je u Zagrebu 1932. Maturirao je 1950. godine na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je kiparstvo 1956. ( nagrada ALU 1955.). Tijekom studija profesori su mu bili: A. Krstulović, V. Rukljač, F. Kršinić, A. Augustinčić; za risanje večernjeg 'malog akta' K. Hegedušić; G. Antunac za kamen; I. Jeger za metal; F. Bubanj za sadru. Poslije Akademije stupio je u Majstorsku radionicu A. Augustinčića, gdje je ostao sve do 1970. kad je napokon stekao vlastiti radni prostor.
Boravio je u Africi 1962., u Conakryju, te vrlo mlad portretirao državnog poglavara zemlje. Postigavši uspjeh u toj prvoj misiji, još nekoliko puta odlazio je u Gvineju te tamo radio sve do 1967., kad su politička previranja u toj zemlji prekinula njegovu aktivnost. Ubrzo nakon toga preselio se u vlastiti atelijer i tada je počela intenzivna izložbena aktivnost. Slijedila je prva samostalna izložba u Zagrebu 1977. ( Nagrada „Vladimir Nazor“), točno 20 godina nakon diplomskog rada.
Putovao je zemljama Europe i SAD-a. Djela mu se nalaze u fundusima Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti i Gliptoteke u Zagrebu, Gradske galerije u Dubrovniku, Galerije suvremene umjetnosti u Budimpešti, te u posjedu mnogih privatnih kolekcionara. Godine 1980. izabran je za nastavnika na Kiparskom odjelu ALU u Zagrebu gdje ostaje do umirovljenja.
Najranija su 'Torza', radovi nastali u vremenu neposredno nakon Jančićeva školovanja. Oni su u naravi ekspresionistički, snažne reljefne konfiguracije, dramatično dinamizirane, izmučene površine, odajući nagovještaj sjećanja na ratne strahote. Okosnicu koncepta izložbe čine tri serije radova: Eskalator, Vježbenica strukture i Čaj u pet. U ovim serijama analitička zadaća je dovedena do krajnjih konsekvenci.
U njima Jančić osnovni oblik propituje, tražeći brojne njegove mogućnosti. Sam kipar o tome piše: 'Već u samoj prirodi izrade skulpture sadržana je ideja proliferacije (kalupi- umnožavanje). Već odavno se skulptura umnožava, ali se nije došlo dalje od ideje multipla, bez ikakvih drugih primisli, osim obične kumulacije u ograničenom broju (kao primjerice grafike) ili neograničenom ( kako se to obavezno radi kad se prodaju suveniri ili bibeloti). Ali to uopće nije pristup ni rezultat, kad se razmatra narav, a time i smisao skulpture u nizu….Skulptura u seriji je faktično kontinuum u kojem se spajaju identične jedinice u različite kombinacije, proizvodeći neprekidno brojne permutacije, stvarajući svojim metatezama ne samo formalne nijanse nego i kvalitativno drugu semantiku unutar već poznate estetike.'
U 'Eskalatoru' portretira neprekidno kretanje kroz lanac preklapanja likova, prebacujući naglasak sa forme na proces i odnos među formama samim, koje svojim rasporedima i unutarnjim ritmom tvore različite oprostorne i oblikovne varijacije. U 'Vježbenici strukture' i 'Čaju u pet' polazište je figura žene, koja služi kao povod za analitičku kombinatoriku, ponegdje žrtvovana do granice prepoznatljivosti, radi ritma niza osmišljenog međusobnim kombiniranjem gradivnih elemenata.
Treća cjelinu brodske izložbe čine skice za spomenike u javnom prostoru, koje su, na žalost, za sada ipak ostale samo skice. Jedna od njih je konjanički spomenik kralju Zvonimiru, a druge dvije su prijedlozi kojima se jančić javio na natječaj za spomenik poginulim braniteljima u Slavonskom Brodu, odnosno za spomen- obilježje poginulim vatrogascima na Kornatima. U posljednje dvije, Jančić ostaje dosljedan sebi multiplicirajući oblik u nekoliko varijanti, i dinamizirajući prostor oko njih postavljajući ih u međusobne odnose, koristeći i kontrast materijala( crnog kamena i sjajnog inoxa) u postizanju dinamike cjeline.' Romana Tekić
