U Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra Split, u utorak, 27. ožujka, u 20 sati, otvara se skupna izložba umjetnika ljubljanske i splitske likovne scene pod nazivom 'Removed together: LJ ↔ ST'. Kustosi izložbe su Brian Willems i Miha Colner. Performanse na otvorenju izvest će Nevena Korde 'Kako sam postao videast' i Tamara Bilankov 'Save screener'. Izložba je otvorena do 11. travnja.
vrijeme: 27.03.2012. 20,00
mjesto: Pazin: Spomen dom
Kao najava izložbe u organizaciji udruge Kazimir, MKC Split, KUD Mreža i Galerije Alkatraz iz Ljubljane, u ponedjeljak 26. ožujka u 20.30 sati u kinoteci Zlatna vrata bit će prikazani animirani film Veljka Popovića Dove sei, amor mio (2011, 10 min), te premijerno dokumentarni film Stranci u Splitu Dan Okija (2012, 52 min).
Kustosi izložbe Removed together: LJ ↔ ST su Brian Willems nastavnik književnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu i Miha Colner povjesničar umjetnosti i likovni kritičar iz Ljubljane.
Splitsku scenu u odabiru Briana Willems predstavljaju umjetnici Gildo Bavčević (video performansa), Dan Oki (video), Toni Meštrović (video), Sandra Sterle (video performansa), Ante Verzotti (fotografija).
Miha Colner obradio je ljubljanski dio postava kojeg čine radovi Petera Raucha (fotografija), Nevena Korde (video), Maje Smrekar (video, instalacija), Tomaža Furlana (video), te Robertine Šebjanić & Luke Freliha (instalacija).
Ova izložba ima još jedan dijaloški aspekt. Umjetnici iz Splita nisu 'sami' u oblikovanju kritičkog promišljanja jer je izložba zapravo postavljena tako da predstavlja razmjenu između umjetnika koji se bave novim medijima u Splitu i u Ljubljani. Razmjena se odvija u dvije faze: pet umjetnika iz Splita izlaže u Ljubljani, a pet umjetnika iz Ljubljane izlaže u Splitu, zajedno sa splitskim umjetnicima. Izložbu koja se odvija u Ljubljani postavlja galerija Alkatraz u ljubljanskoj četvrti Metelkova, a izložba u Splitu sastoji se od radova umjetnika iz Splita i Ljubljane izloženih u Multimedijalnom kulturnom centru.
Obje izložbe također uključuju performanse i jednokanalne radove pomoću kojih se izložba petorice umjetnika iz dvaju gradova proširuje. Publika će tako, uz odabrane splitske umjetnike, moći vidjeti i performans Tamare Bilankov i animacije Veljka Popovića.
Ovako zamišljenom izložbom pokušava se pokazati kako se, okupljajući umjetnike koji se bave epskom tradicijom, stvara nada da se može razviti pristup tradiciji koji bi bio više dijaloški. Ovdje bi se riječ 'dijaloški' mogla zamijeniti riječju 'znanstveni' u smislu eksperimentalne dispozicije koja je stalno otvorena novim idejama, hipotezama i jezicima umjesto da stalno podupire tradicije iz prošlosti. Unatoč tome, na prvi pogled može se činiti da se 'uklanjanjem' ovih umjetnika iz njihova suvremenog okruženja i skupnim izlaganjem njihovih djela zapravo stvara neka vrsta „epske" verzije njihove vrste kritičkog promišljanja. Po meni, radi se o nečemu drugome. Kao što kaže Marcel Proust u A l’Ombre des jeunes filles en fleurs, 'naše je doba zaraženo manijom pokazivanja stvari isključivo u okruženju kojem pripadaju, čime se suzbija osnovnu stvar, a to je misaoni čin koji ih je izdvojio iz tog okruženja'.
Za ovu izložbu to znači da kada se niz radova koji se bave sličnim okruženjem ukloni iz tog okruženja, tada možda „misaoni čin" umjetnika počinje dolaziti do izražaja; drugim riječima, u prvi plan dolaze procesi kritičkog promišljanja umjetnika. Stoga bi se Bahtinovu razumijevanju dijaloškoga i epskoga mogao dodati i potencijal za neku vrstu 'elektrificirajućega epskog', u smislu stvaranja pozitivnije predodžbe o tradiciji uz pomoć digitalnog eksperimentiranja i otvorenosti. Možda će zajedničko predstavljanje ovih radova izvan njihova prirodnog habitata pomoći umjetnicima da raznorodne jezike kojima se koriste govore jasnije, glasnije, a time i sve životnije. ulomak iz teksta Elektrificiranje epskoga, Brian Willemsa
