Prevela je dramatizaciju Krležine novele iz ciklusa o Glembajevima – Sprovod u Teresienburgu pod naslovom Terézvári garnizon, koja je objavljena u Budimpešti 1990. u ediciji Madách Színház Műhelye, br. 13.
Zajedno sa svojim suprugom, Stojanom Vujičićem, ostvarila je brojne susrete s Krležom u Mađarskoj i Hrvatskoj.
O svojim sjećanjima piše: „Prvi moj susret s Krležom, koji sam čekala s uzbuđenjem, kao dvadesetogodišnja studentica i supruga književnika Stojana Vujičića, ostvaren je u Zagrebu sredinom kolovoza 1966, prije povratka u Budimpeštu, sa svadbenog puta iz Opatije.
…Krleža je bio sjajan kozer. Očarao me njegov humor i enciklopedijsko znanje. Bio je šarmer, pa mi se, kao mladoj ženi malo takoreći 'udvarao' – na mađarskom jeziku.
…Svaki detalj njihovog stana živi u mojim uspomenama: Pozlaćena salonska garnitura, gdje smo obično pili kavu, slike na zidu, Beline perle nonšalantno obješene…"
Njezin suprug, Stojan Vujičić, bio je u prijateljskim odnosima s Krležom gotovo dva desetljeća, što potvrđuje njihova korespondencija objavljena u knjizi Pisma (Sarajevo, 1988.).
Organizatori ovog projekta su Muzej grada Zagreba i Teatar poezije, a pokrovitelj Grad Zagreb.
