Samostalna izložba Sanje Burazin

Ovaj rad je moj dijalog s našom kolektivnom prošlosti s kojom se obračunavam na svoj način. Zašto ovo radim? Kada nečemu posvećuješ svoje vrijeme i pažnju, makar da bi kritizirao, znači da vjeruješ kako postoji nada da se stvari pomaknu na bolje. S duhovnošću u 21. stoljeću stojimo isto kao u prvom. Od Sokrata, koji je osuđen na smrt jer je širio zdravi skepticizam, malo tko se usudio slijediti njegov primjer i dovoditi vjeru u pitanje.

Klima je i danas nesklona progovaranju o stvarima koje se metu pod tepih i propitkivanju vjerskih običaja, koji su blijedo, automatsko ponavljanje običaja prošlosti. Stigmatizirano je ismijavanje, kritiziranje, čak i suptilno poigravanje simbolima za koje su ljudi spremni ubiti, kao zastava i biblija, krpa i papir. Iznošenje svog viđenja ne bi trebao biti problem, a čini se da uvjek jeste kada je religija na tapetu. Vjernici javno izražavaju vjeru, pa zašto se ne bi ravnopravno veličalo i skepsu kroz umjetnost? Zašto ne postoji ateistička umjetnost ako postoji sakralna? Zašto bi kritika religije bila privilegija samo književnih disciplina?
Više o izložbi – ovdje