'Rock & Rat: 1989. – 1999' / Fotografije Zorana Jaćimovića

Zoran Jaćimović svoju je umjetničku praksu počeo učenjem kod majstora fotografije, pozorno upoznavajući i diskretno provjeravajući svojstva fotografije kao umjetničkog medija. Kada je dosegnuo domete svojih interesa kao potrebno i željeno znanje i iskustvo, veliki finale svojih spoznaja o mogućnostima fotografije i vlastite želje da uživa u moćima koje ona pruža njegovim željama i interesima, stavio je to u funkciju svojih temeljnih i neskrivenih životnih privrženosti, sklonosti i strasti, svojoj rockerskoj fascinaciji.

Toj svojoj životnoj fascinaciji i imaginaciji kao volji i strasti priklonit će i sebe kao fotografa, čovjeka s aparatom ispred pozornice na kojoj su rockeri, upravo onakvog čovjeka kakvim ga je snimio jedan drugi fotograf, Tomo Balaš. I ta fotografija, kao slika čovjeka koji slika prizor koji ćemo mi gledati kao prizor lika i događaja na pozornici ili pokraj nje, prava je slika Zorana Jaćimovića. To je slika čovjeka u središtu događaja, epicentru rockerskog pakla, koji traži i nalazi posebno i pojedinačno kao prizor koji će ga vizualno fascinirati, kao tragača za slikom kao prizorom svega u jednom.

Rock fotografije su portreti, znanih na pozornici i neznanih ispred pozornice; to je vrlo jasno izraženo i prepoznatljivo čak i u prizorima s dva lika. Na primjer, fotografija Kojoti4 predstavlja gitarista na pozornici, ali i lik s druge strane, na njezinu rubu, glave naslonjene na pojačalo kako spava! Mi znamo tko je to jer prepoznajemo lik Brmbe, legende osječkog punka, koji, spavajući na pojačalu, 'čuva naš urbani san'  Ali da je motiv fotografije njegov portret ili su to dva portreta jasno je i onome tko ih ne poznaje. Ili, fotografija Bareta u prvom planu i Kilmestera u drugom. Jasno je da Bare nosi prizor, ali ipak su to dva lika i dva portreta jedinstvena u prepoznatljivoj osebujnosti svoje rock-ikonografije. I da nema nejasnoća, Jaćimovićeve rock-fotografije primarno su prizori likova, jednog, ali ne i više od dva, kojima je upravobitno svojstvo njihove vizualne, pa i svake druge, karizmatičnosti njihov vlastiti lik...
I nekoliko riječi o Jaćimovićevim Rat fotografijama. Dakako da one i te kako zaslužuju jednako iscrpno tumačenje, no, rečeno je, jedan je to od dva svijeta kojima se ova fotografija bavi. Ili recimo to ovako, Rat fotografije jednake su Rock fotografijama iako je, naravno, sve drukčije. Ekspresionističku puninu likova na rock-pozornici zamijenit će druga vrsta ekspresionističke slike likova na jednoj drugoj sceni i pozornici, onoj Rata. Tim likovima dominira prizor izgubljenosti, odsutnosti i tjeskobe.

Ali ne zaboravimo, ta će svojstva Jaćimović tražiti i naći i u portretima svoje rock-fotografije. Nije, naime, njegova rock-fotografija prikaz zabave i veselja, naprotiv, i ti likovi, kao i ovi Rata, likovi su iz jednog drugog svijeta, i njima je okruženje događaja okvir u koji je smješten sadržaj njihova portreta. Ta su im svojstva zajednička. Kao što na Rock fotografijama imamo prisutnost lika u nazočnosti jednog okvira i događaja, u Rat fotografijama neznani su likovi portreti koji svjedoče o potpunoj odsutnosti u nazočnosti jednog posve drugog okvira i događaja. A da zajedništvo i cijelosnost prizora likova na Jaćimovićevim fotografijama doista funkcionira kao jedinstvo jednog u svemu i svega u jednom, treba u tim fotografijama tražiti i provjeriti vjerodostojnost vizualnog rukopisa kojim se uspostavlja formativna morfologija njegove slike.Vlastimir Kusik, iz predgovora kataloga
 
Zoran Jaćimović  rođen je 1965. godine u Osijeku. Sa 14 godina postaje članom Fotokluba Osijek i do 1990. godine izlaže na više od100 skupnih izložbi fotografija. Radovi su mu objavljivani u svim važnijim medijima u ex-Jugoslaviji. Godine 1991. kao ratni reporter Glasa Slavonije ranjen je na ulazu u Vukovar. Dobitnik je Zlatne kamere, nagrade Hrvatskog novinarskog društva za najboljeg fotoreportera 1991./1992. godine. Ratne fotografije izlagao je u Češkoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj,Francuskoj i Španjolskoj.S Darkom Jerkovićem i Delimirom Rešickim od 1994. do 1998. godine uređivao je rock časopis Heroina Nova, a od 2005. do 2010. godine obnašao je dužnost glavnog urednika dnevnih novina Glas Slavonije.