'Rijeka, prvo lice množine', izložba Zvonimira Tanockog

Tanocki je boravio u Rezidencijalnom programu Kamov 2017., a u ovaj program uvršten je kao dobitnik Grand prix nagrade na Međunarodnom natječaju Treći element. 

RIJEKA, PRVO LICE MNOŽINE

Dva bitna obilježja fotografija koje je g. Tanocki  napravio, boraveći u Rezidencijalnom programu Kamov u Rijeci kao dobitnik Grand prix nagrade na Međunarodnom natječaju Treći  element 2016. godine, jesu ljudi i grad i to sve u crno-bijelom registru. Različiti konteksti, različiti pogledi, ali uvijek s jednom idejom, makar mi se tako čini, s idejom čovjeka, čovjeka  u svoj njegovoj božanskoj datosti.  Katkada je čovjek sasvim slučajni prolaznik, a katkada ga autor sasvim smišljeno i opravdano  smješta u kadar kao nosioca ideje slike.  Uglavnom su to manje-više prepoznatljivi dijelovi i vizure Rijeke, ali  zahvaćene novim pogledom,  i u kontekstu ove kolekcije fotografija  one poprimaju novi duh i novo značenje.  Tanocki je radoznali šetač gradom s predumišljajem, s vrlo brzom i nepogrešivom fotografskom reakcijom na dinamiku grada, na dinamiku ulice.  Kada Tanocki „uhvati“ u svoj kadar  osobe, zvali ih šetačima ili slučajnim prolaznicima,  one su  baš kao stvorene za to mjesto.

Dakle,  to je odlika dobrih majstora fotografije da na licu mjesta (in situ) osjete scenu, sadržaj scene i nepogrešivo je „izrežu“.  Ma što snimio,  njegov je „uhvaćeni“  prizor uvijek afirmativan, ima nadu, ima život. Ima neku tajnu i neobjašnjivu ljepotu tišine,  snagu trajanja. Takav je prizor Hartera 1 - dimnjak i zgrada tvornice papira u pozadini koje već odavno nema, a u prvom planu, u donjem dijelu kadra, razastrt veš snagom života traje. Ili pak žena s metlom u ruci koju ponosno i važno drži. Njen pogled, zauzeta poza  te izraz  lica odražavaju ponos i dostojanstvo, ali i svjesnost fotografiranja. Dopojasna slika čovjeka s ribom u ruci, a u pozadini je grad s istaknutom zgradom silosa, prožeta je finom metafizičkom atmosferom. U ovoj fotografiji s naglašenom pozom čovjeka izdignite ruke kao da nam se postavlja pitanje što je  u šaci: „ Je l' riba zarobljena il' je spašena?“ Ne samo riba kao riba,  već riba kao biblijski simbol i ta nam se dvojba  nameće sama po sebi dok promatramo ovu fotografiju. Sve fotografirane osobe u krupnom planu imaju blagi, optimistični, suradnički izraz lica. Fotograf ih je susreo na crti dobronamjernosti,  otvorene komunikacije i zato se nama njihova lica plemenitošću zrcale dok se uzajamno promatramo.
Autor je korak po korak gradio svoju priču o Rijeci s čovjekom na prvoj strani ulice. Tanocki je u dvotjednom propitivanju grada i čovjeka u tom gradu sloj po sloj raslojavao i na originalan način izgradio priču o poznatom, ali s razine metafizičkoga diskursa. Ovo je priča o gradu u prvom licu množine. (Borislav Božić, prof.)

Pozivnica