Radovi na izložbi okupljeni su u nekoliko različitih segmenata iz iznimno bogatog opusa. "Nastojali smo publici približiti sveukupni fotografski opus koji se ne odnosi samo na konzervatorsku fotografiju, kojom se bavio više od trideset godina, već i na umjetničku fotografiju kojom se bavio u slobodno vrijeme i nakon odlaska iz službe", ustvrdila je u predgovoru izložbe Marija Tonković.
Prvotno se htjela napraviti retrospektiva izlaganjem portreta umjetnika s kojima je radio više od tri desetljeća, prilikom rada na katalozima njihovih izložbi, a sada su i one iz njegova ciklusa "Portreti umjetnika“ (1997.) dio izložbe.
Dio postava predstavlja njegove pejzaže, koji su od početaka umjetničkog djelovanja početkom šezdesetih bili u autorovu fokusu, a pristupa mu, kaže autorica predgovora, s proživljenim iskustvom suvremenog slikarstva, s usvojenim postulatima slikara koji su u dijalogu s objektivnom stvarnošću i aktualnim likovnim jezikom pomakli granice percepcije i izraza pejzaža.
Tu je i segment "Lica i pavlini", s motivima koje ne napravio dok je radeći u Konzervatorskom zavodu, u radionici i na terenu, nalazio zanimljive fizionomije među skulpturama i slikama različitih razdoblja i namjena - sveci s oltara, glave iz ornamentike, slobodna plastika u različitim materijalima, obojene ili čiste, na zidnom ili minijaturnom prikazu Vranićevo su svakodnevno društvo.
"Privlačile su ga izgledom ili obradom i u svom panoptikumu tretira ih kao virtualno društvo. Ulazio je s njima u osobni dijalog koji je bio naličje onog konzervatorski utilitarnog, dokumentarističkog", ocijenila je Tonković.
"Slikama iz Broda" iz 1992. godine Vranić dokumentira martirij Broda u srpskoj agresiji. "Topografiji rušenja, u vremenu vladavine entropije i kaosa, trebalo je primjereno odgovoriti sažetim, oštrim i direktnim jezikom, naprosto fiksirajući bolnu faktografsku istinu", napomenula je.
Monografija Nine Vranića posvećena hrvatskoj metropoli – Zagrebu jedini je opus u cijelosti ostvaren fotografijom u boji.
Tonković smatra kako je Zagreb za njega miran i meditativan grad, grad zlatnih rezova i čistih obrisa, dostojanstven čak i u svojim nesavršenostima. "Vranićev Zagreb filmska je scenografija u kojoj su zamislive mnoge priče, on se ne nameće, već sugerira sadržaj", zaključila je.
Ogroman doprinos Konzervatorskoj službi
Po riječima Sanje Grković, doprinos Nine Vranića Konzervatorskoj službi i njezinoj fotodokumentaciji jest ogroman - od 80 tisuća fotografija Fototeke Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, kao sljednice povijesnih konzervatorskih službi, gotovo je četvrtina njegovo djelo.
U tekstu iz predgovora izložbe podsjetila je da je za svojeg službovanja Vranić obišao i fotodokumentirao preko tisuću spomeničkih lokaliteta samo na području Hrvatske - njih 1037.
Smatra da je, ako se uzme u obzir činjenica da se na mnogim lokalitetima nalazi ne jedan, već više spomenika, kao i činjenica da je koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća bio uključen u projekt Ars Sloveniae, broj nepokretne i pokretne spomeničke baštine koju je ovjekovječio zapravo nesaglediv.
Iz njegova bogata opusa posebno se izdvaja foto-dokumentiranje orguljaške baštine u sklopu akcije evidentiranja, sistematiziranja i valoriziranja koju je od 1972. do 1975. godine, kada je napravljen jedinstveni registar povijesnih orgulja s više od 800 orgulja.
Vranićev fotografski opus orgulja je u siječnju ove godine upisan u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Izložbu u Klovićevim dvorima, otvorenu do 21. srpnja, a priređenu u suradnji s autorovim sinom Goranom, također umjetničkim fotografom, prati katalog u kojemu je fotografski opus Nine Vranića obrađen i valoriziran. (Hina)
