'Putovanja - osvajanja' Natalie Borčić u Rijeci

Na drvenim pločicama naslikani su pejzaži. To su mjesta koja smo nekada posjetili ili koja smo maštom stvorili. Zapravo nije ni bitna njihova geneza, glavno da ih u sebi posjedujemo. Važno  je to prvenstveno iz razloga da u svom osobnom atlasu  imamo mjesta u kojima možemo zaći kako bi se odmorili i odvojili od vanjskoga svijeta. Njih svatko od nas ima, samo nekima su satkane od; riječi, zvukova, mirisa, brojeva, glasova... Ovisno o karakterima naših duša.

Ta unutarnja mjesta  su mjesta apsolutnog mira, samo naša, zaštićena su od pristupa drugih svojom nepoznatom lokacijom i ključevima imaginacije. U njima dolazimo do svog izvora kako bi napili i obnovili svoje duše, odnosno, kako bi se vratili sebi.  Također, oni su nam najviše kule i najdeblji bedemi obrane od životnih nedaća u fazama kriza kada u njima skrivamo prestrašene i promrzle dijelove sebe. Izlazimo iz njih tek kada obnovimo unutarnje snage.

Zanimljivo je da se oni ne mogu osvojiti od strane druge osobe, autoriteta, institucije, vojske... U njima je svaki vlasnik-putnik junak osobnog svijeta. Stoga se za njih ne vode bitke. Druga ih osoba može tek osjetiti i to samo  putovima ljubavi, srodnosti ili pripadnosti.

Razgledavanje ove izložbe je stoga jedno malo putovanje kroz pejzaže moga osobnoga atlasa. A kao što je dobro primijetio Alain de Botton u knjizi Umijeće putovanja- 'Putovanja rađaju misli. Malo mjesta potiče unutarnje dijaloge više od  zrakoplova, broda ili vlaka u kretanju. Postoji gotovo neobična uzajamnost između onoga što nam je pred očima i misli koje imamo u glavi; velike misli ponekad zahtijevaju velike krajolike, nove misli nova mjesta. A razmišljanja okrenuta nama samima, koja bi inače bila sklona izvjesnoj tromosti, sada su potpomognuta protokom krajolika"
.
Na tom tragu vaše tijelo sada postaje samo prijevozno sredstvo za izazov razgledavanja jer tko zna gdje će Vas odvesti i koje misli će vas posjetiti...