Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) novu sezonu počinje u nedjelju, 12. listopada, premijerom posljednjeg dramskog teksta kontroverzne britanske autorice Sarah Kane 'Psihoza 4.48', u režiji doajena Božidara Violića.
vrijeme: 12.10.2014. 20 h
mjesto: Zagreb; Zagrebačko kazalište mladih, Teslina 7
"Sarah Kane bila je osoba iznimne osjetljivosti koja je pisala mladenački i iz ogorčenosti, brutalne i izazivačke tekstove. No, taj njezin agresivni teatar 'seksa i krvi' nije imao doslovnu namjeru da time uzbuđuje publiku, već je to bila njezina reakcija na suvremene društvene vrijednosti", kazao je Violić na konferenciji za novinare u ZKM-u.
Njezina posljednja drama
"Psihoza 4.48" tematizira kliničku depresiju, bolest od koje je patila i sama Kane. Napisala ju je nekoliko mjeseci prije smrti (1999. počinila je samoubojstvo), a drama nosi naziv prema vremenu u kojemu se budila u vrijeme depresije, rano ujutro.
"U tekstu se Kane kritički bavi moralnom i društvenom situacijom modernoga društva, života uopće, te života žene specifično", pojasnio je redatelj. "To je jedna vrsta duhovnog testamenta ali bez pretenzija, u kojemu je početni impuls za samoubojstvo iznevjerena ljubav – ali ne izdajnička ljubav već ljubav koja jednostavno nije ispunila očekivanja", dodao je.
Njezina ženska osjetljivost tu nije uperena protiv muškaraca – komad nije pokušaj odgovora ili suprotstavljanja mačizmu, napomenuo je. "U svojem krajnjem senzibilitetu, Kane je bolesna od života, ne može ga izdržati, besmislen joj je na svim razinama i jasno joj je da je smrt jedini dostojanstveni izlaz", kazao je Violić.
"Psihozu" je Kane dramaturški postavila bez označenih lica i didaskalija, što otežava njezino izvođenje, ali istodobno otvara mogućnost variranja broja glumaca i spola.
"Tekst je napisan direktnim, povremeno oštrim i grubim jezikom u kojemu se ne libi korištenja psovki. To je literarno njezin najbolji tekst, u kojemu izravno prelazi i miješa prozni i poetski tekst", istaknuo je Violić. U ZKM-u se igra u kroatiziranom prijevodu Davida Albaharija.
Autoričino poniranje u mračnu svijest u prvoj je produkciji te drame u kazalištu Royal Court u Londonu 23. lipnja 2000. – godinu i pol dana nakon njezina samoubojstva - interpretirao muškarac. U Violićevoj verziji, ulogu posrednika složenih psiholoških procesa koji se odvijaju u umu kliničkog depresivca preuzela je glumica Jadranka Đokić.
"Da bi se to moglo odigrati potrebna je glumica iznimne vrijednosti jer je emocionalno bogatstvo i intenzitet u tekstu ravnopravan autoričinoj oštroumnosti. Potrebno je imati unutarnju riznicu glumačkih preobrazbi. Na to se i sveo rad na toj predstavi", pojasnio je Violić svoj odabir.
U predstavi još glume Zoran Čubrilo i Damir Šaban, u ulogama starijega i mlađeg psihijatra. Scenografkinja predstave je Nina Bačun, a kostimografkinja Doris Kristić.
Sarah Kane (1971.-1999.) u svojim se dramama bavila temama osvećujuće ljubavi, seksualne želje, boli, fizičke i psihičke torture te smrti. U istraživanju različitih oblika teatarskog izražaja nije se libila koristiti ekstremno nasilje, zbog čega je sredinom devedesetih podijelila britansku kazališnu javnost – neki su kritičari njezine drame proglašavali "tvorevinama poremećena uma", dok su neki u njima vidjeli originalan, svjež, pa i revolucionaran autorski rukopis.
Iza sebe je ostavila pet drama, jedan jedanaestominutni film snimljen za Channel 4 i dva novinska članka pisana za britanski Guardian.
Božidar Violić (1931.) istaknuti je dramaturg i redatelj koji je na pozornicama hrvatskih kazališta dosad postavio devedesetak dramskih i opernih naslova, za koje je dobio brojne nagrade. Osim dramatizacija za kazalište, pisao je scenarije za kratke i dugometražne filmove. Objavio je niz članaka i teatroloških eseja te knjige "Lica i sjene" (1989.; ponovljeno prošireno izdanje 2004.) i "Isprika" (2008.). U ZKM-u je 2011. režirao dramu Sarah Kane "Fedrina ljubav" te 2012. dramu Mate Matišića "Žena bez tijela". (Hina)
