Prožimanje medija i pobjeda (tipo)grafike na početku ranoga novog vijeka

U povijesti komunikacijskih sustava obično se navode četiri glavna tipa tehnologija odnosno medija s pomoću kojih se prenose informacije: oralni, skriptografski, tipografski i elektronički. Pretpostavlja se da je (ako zanemarimo gestikulaciju i govor tijela) oralni medij najstariji, tehnološki najjednostavniji i socijalno najelementarniji. Skriptografski način komuniciranja pojavljuje se oko 3000. godine pr. Kr. na Dalekom istoku i na Mediteranu zajedno s pismom i različitim oblicima rukom izrađenih knjiga.

Tek otprilike 4.500 godina ka-snije, sredinom 15. st., stvoren je u Europi ti-pografski način prenošenja informacija. On podrazumijeva otiskivanje verbalnih sadržaja složenim mehaničkim postupkom, koji u svojim bitnim sastavnicama ima odlike serijske mehaničke proizvodnje tipične za industriju modernoga svijeta. Bitan korak dalje u tehnološkoj složenosti znače elektronički mediji 20 st. i suvremenog doba, koji omogućuju integraciju svih komunikacijskih sustava, ali neposrednu komunikaciju prenose u sferu virtualnosti.

Međutim, pojavom nove komunikacijske tehnologije u povijesti nisu nestali oblici stvaranja i prenošenja informacija u već postojećim medijima. Istodobno, u svijetu medija novo i staro ne supostoji razdvojeno. Između njih dolazi do miješanja i prožimanja. Tek u nešto dužem razdoblju nove tehnologije potiskuju stare. O tome nas poučava povijest odnosa oralnog i skripotgrafskog, odnosno skriptografskog i tipografskog sustava komuniciranja. Usmene sustave prenošenja znanja i informacija potisnuli su sustavi komuniciranja pisanom riječju i knjižnim medijem. No u određenom je povijesnom trenutku knjiga pisana i oslikana rukom morala uzmaknuti pred knjigom izrađenom i ilustriranom mehaničkom tehnologijom. Ova će pak komunikacijska tehnologija vjerojatno morati uzmaknuti pred elektroničkim medijima.

U procesu tog uzmicanja mi danas živimo. Kako bismo ga bolje razumje-li vratit ćemo se u prošlost, u doba kad je tipografija počela konkurirati skriptografiji, u doba kad je grafika počeka konkurirati minijaturi, da bi je napokon potisnula i prevladala. Doista, prijelaz sa skriptografije na tipografiju u 15. st. morao je biti jednako tako kulturološki uzbudljiv kao što je i naš suvremeni prijelaz s analognih na digitalne medije.

Na tribini će, dakle, biti riječi o knjigama i njihovim slikama, o minijaturi i grafici u razdoblju medijske „revolucije“ ranoga novog vijeka. Kako bismo opće postavke pojasnili na pojedinačnim primjerima, predstavit ćemo tri misala – liturgijske knjige s minijaturama i grafikama, koji su koncem 15. i početkom 16. st. nastali u okrilju Zagrebačke biskupije.