Promocija krasnopriče 'Plavo staklo' zadnjeg ukoričenog rukopisa nedavno preminule hrvatske autorice Nade Mihelčić održat će se u subotu, 12. ožujka, u 12 sati, u knjižnici „Bogdana Ogrizovića“ na Cvjetnom trgu.
vrijeme: 12.03.2016. 12:00
mjesto: Knjižnica Bogdan Ogrizović
Na promociji će vas gostiti i ozbiljno zabavljati autorski tim „Semafore“, ženskog nakladnika u sastavu (Silvija Šesto – govorancija1, Snježana Babić Višnjić – govorancija 2, Ana Šesto – fotografirancija, te suradnika koji su učinili da naslov propupa u proljeće, Branka Hollingsworth Nara – ilustratorica, te Aljoša Vuković – kolega književnik, suradnik na rukopisu, kojem je Nada naslov i posvetila).
O krasnopriči
NADA MIHELČIĆ: PLAVO STAKLO
Zanemarimo li Primorje i velike dalmatinske gradove koji su ujedno i urbana i upravna središta pa se u njima i zbog naravi posla više govori standardnim hrvatskim jezikom, ostaje nam veliko područje otoka i Dalmatinske zagore u kojem postoje na stotine škola i još više djece kojima je čakavština blisko i prirodno okruženje jer se sa standardnim jezikom susreću samo u školi, na nedjeljnoj misi i gledajući televiziju. Ta činjenica učinila se važnom našoj nagrađivanoj književnici Nadi Mihelčić, te se prvi put okušala u pisanju romana za djecu na čakavštini. Knjiga kao i tema mogu se učiniti bliskom mladom čitatelju ako je napisana jezikom kojim govore ta djeca i njihovi roditelji, rođaci, sumještani... Pišući za tu djecu na čakavskom, Nada Mihelčić trudi se ujedno i u očuvanju pa i na "renesansi" tog dijalekta koji se doista pomalo gubi. Eto, to je ukratko bio motiv za pisanje knjige „Plavo staklo“, namijenjene djeci uzrasta 7-10 godina. U knjizi samo narator i još jedan lik govore standardnim hrvatskim jezikom, a sve drugo je pisano u dijalektu. Kako je sama autorica bila "100% purgerica", pri pisanju dijaloga uvelike joj je pomogao prijatelj i kolega, šibenski pjesnik i skladatelj Aljoša Vuković (o njihovim vrlinama možete pročitati sve relevantno ako u tražilicu Google utipkate imena Nada Mihelčić i Aljoša Vuković).
Kao i kod dosadašnjih proznih djela za djecu i mlade i u ovom romanu, bez obzira na to što odudara upravo odabirom načina (čakavštinom) od ostalih, Nada Mihelčić duhovito i bez dlake na (čakavskom) jeziku, a istodobno toplo pretresa jednu obiteljsku priču.
