Danas, 6. ožujka, s početkom u 19 sati, u Uskoj ulici 7 u Varaždinu, održava se promocija knjige 'Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas' (Zagreb: Udruga Bijeli val, Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga) Ujedno, bit će to i službeno otvorenje novoga prostora u kojem Galerijski centar Varaždin djeluje od početka godine, kao prijelazno rješenje do konačne obnove bivše sinagoge, kao sjedišta Ustanove.
vrijeme: 06.03.2015. 19,00
mjesto: Varaždin; Uska ulica 7
U varaždinskom K/kronotopu sudjeluju: uz promociju monografije Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas, koja dvanaesto poglavlje posvećuje varaždinskom kronotopu i Danu/danima performansa, koji se održavaju od bitne po Varaždin 2001. godine, svoje performanse izvest će umjetnici Sven Stilinović, Darwin Butković i Ivan Mesek, a na promociji o knjizi će govoriti autorica Suzana Marjanić, prof. Želimir Koščević te predstavnik/ica Školske knjige, nakladnika monografije.
Knjiga Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas pokriva povijest umjetnosti performansa u Hrvatskoj od dadaističkih uličnih akcija zagrebačke trupe srednjoškolaca Traveleri 20-ih godina prošloga stoljeća pa sve do danas. Kao završne godine uzete su dvije: 2010. godina kao godina smrti anarho-oca hrvatskoga performansa u zemlji i u regiji (ex-Yu) – Tomislava Gotovca a.k.a. Antonija G. Lauera, te 2013. godina kada RH ulazi u EU, ili kao što neki teoretičari korporatizma govore o obrnutom slijedu neokolonijalne kastracije tog ekonomski post/apokaliptičnoga razdoblja.
Pritom je katalogizacija umjetnosti performansa u HR suvremenoj umjetnosti ostvarena u preglednom smislu prema izvedbenim centrima (Zagreb, Split, Dubrovnik, Pula – Labin, Rijeka, Osijek – Vinkovci, Varaždin), i to upravo zbog izvedbene energije tih urbo-toposa (knjigu tako i čine poglavlja-gradovi). Stoga je umjesto moguće pod/naslovne sintagme 'povijest hrvatskoga performansa' postavljen za naslovni – nimalo začudni (bahtinovski) – sklop 'kronotop hrvatskoga performansa'. Naime, u opisanome je povijesnom nizu hrvatska performerska i akcionistička scena od 60-ih godina prošloga stoljeća obrađena prema njezinim izvedbenim centrima, gdje centri nisu navedeni prema centralističkoj perspektivi 'južnije od Zagreba – raja'.
Uz svako su teorijsko poglavlje knjige priloženi i razgovori s pojedinim umjetnicima/umjetnicama performansa kao i s pojedinim glumcima, glazbenicima i teoretičarima i povjesničarima umjetnosti, odnosno književnosti koji su pristupali bilo iz teorijskih ili praktičnih – umjetničkih intencija akcionističkoj i performerskoj sceni. Ukupno je uvršteno 149 razgovora što ih je autorica vodila i objavljivala od 1999. godine u dvotjedniku Zarez, tako da razgovori imaju dokumentaristički karakter s obzirom na vrijeme vođenja razgovora. Tako i taj razgovorni, praktični dio knjige prati kronologiju, odnosno kronotop (u Bahtinovu određenju) hrvatskoga performansa, čime se i živom riječju njihovih aktera ocrtava taj izuzetno značajni žanr žive umjetnosti u našoj regiji.
Knjiga Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas o inicijaciji performansa u Hrvatskoj sadrži dvije matrice začetka tog izvedbenoga žanra. Prvu matricu, s obzirom na retrospektivnu definiciju performansa, čini avangarda s početka 20-ih godina. Tako ovom prigodom možemo spomenuti grupu gimnazijalaca Traveleri, koji su, među ostalim, izvodili i ulične akcije u okviru kojih su na zagrebačkim ulicama subverzivno pozdravljali konje, a ne, dakle, kočijaše i gospodu u kolima. Drugu matricu čini dakako konceptualna umjetnost 60-ih i 70-ih godina kada je i inicirana umjetnost performansa s njezinim rodonačelnikom, što se tiče domaćega konteksta, Tomislavom Gotovcem kao i rodonačelnicama – Sanjom Iveković i Vlastom Delimar.
Ovaj kratak uvodnik o knjizi Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas možemo zaključiti činjenicom na koju je upozorio Ješa Denegri u katalogu (monografiji) izložbe Nova umjetnička praksa 1966.–1978., gdje je, među ostalim, zabilježio da je aktivnost nove umjetničke prakse u SFRJ-u bila tih godina vrlo intenzivna te da ju je već tada bilo u cjelini teško registrirati i katalogizirati. Neka ovaj komentar povjesničara umjetnosti Ješe Denegrija bude svojevrsno moguće opravdanje performativnoga kronotopa koji nam slijedi...
