Promocija kataloga 'Spone'

Arkadini: Stipan Tadić / Danko Friščić i Davor Mezak – Hommage O. Ivekoviću i V. Bukovcu Sandro Đukić i Mio Vesović: – Hommage Tomislavu Gotovcu Spone III: Stojanovski-Knifer / Gagić-Mangelos

Umjetnost je stvaranje. Umjetnost je djelovanje i rad. I pored toga što pragmatičari i oni koji sebe takvima doživljavaju vole odvojiti umjetnike i umjetnost od svega ostalog ( što iz divljenja, iz nepoznavanja, iz straha il’ strahopoštovanja ili pak suprotno tome s ciničnim omalovažavanjem), vezujući je za neku „svetu“ inspiraciju, ona nije odvojiva od svijeta. Jer kreativnost je najživlja ljudska karakteristika, sveprisutna u angažmanu svakog pojedinca. Time život postaje umjetnost, a umjetnost život sam. Kao zrcalni odslik. Time je značaj umjetnika sveden na običnost svakodnevnog djelovanja, ali takvog koji oslikava cjelokupnu ljudsku zbilju. Tako, uz svoju „običnost“, umjetnik se istovremeno postavlja na pijedestal izvrsnosti, Božje „odabranosti“. Ta „običnost“ i „odabranost“, koliko god da zvuče kontradiktorno, dvije su prepletene niti koje možete naći u svakom iskrenom umjetničkom radu. Korijen svakog stvaranja u bilo kojem segmentu života jest u inspiraciji, inicijalnoj misli, nadahnuću ili potrebi za izrazom.

Na nju se nadograđuju emotivnost, racionalnost, iskustvo, sklonosti, želje, frustracije, intelekt i cijela hrpa pojmova, doživljaja i stanja koje objašnjavaju i upućuju na naše duhovne, mentalne i esencijalne potrebe. U umjetnosti je to samo snažnije, vidljivije. A prije racionalizacije i tehničke izvedbe, stoji impuls. Iskustvo minulih generacija se nadograđuje, nerijetko je poticaj, jer utkano predznanje izlazi na vidjelo kroz djela stvarana danas. Katkad nehotice, drugi put sa ciljanom promišljenošću. U ciklusu „Spone“ htjeli smo prikazati segment naše umjetničke scene kroz djela koja su nastala baš tim putem: povezana su, inspirirana, nadograđena na djela starijih umjetnika. Onih koji su djelovali na našem podneblju, čiji smo „direktni potomci“.

U ovogodišnjem ciklusu, kao u nekom pilot projektu, prikazali smo sedam umjetnika kroz šest umjetničkih djela, u tri izložbe. Inspiracija je umjetnike vodila u smjeru novog prikaza već prepoznatljivog umjetničkog djela – klasika , nekad ka zatvaranju začetog kruga, nekad u smjeru igre ili ironije, često sa uvođenjem elementa vremena, s davanjem novih značenja koristeći ih za određene društvene kritike, ali uvijek u konotaciji s novim vremenom, s današnjicom koju živimo. Za to su korišteni mediji u širokom spektru: od slike, fotografije i videa, do svjetlećih panela i objekata. Želja je se da se u nadolazećim vremenima nastavi, kroz isti ciklus, s prikazom novih autora, potičući ih na nova umjetnička djela nastala na ovaj način, jer mnogi drugi umjetnici, na direktan ili indirektan način, kroz nove i drugačije medije,svojim se radovima oslanjaju i povezuju s djelima velikana naše likovne povijesti, čime se pak njihov značaj ponovno potvrđuje i valorizira afirmativno. Tako, od inspiracije, dolazimo do tradicije, uvijek značajne za samopotvrdu, u materijalnom i prije svega duhovnom smislu. Otvaramo mogućnosti da se neke iduće generacije referiraju i nadgrade, čime tradicija i duhovnost naših prostora potvrđuje svoju značajnost u širem smislu, u svijetu likovnosti i njezinoj povijesti, kao i u sadašnjosti.