Nije zabilježeno je li "Rikard III" ikada izveden za Shakespeareova života; možda nije upravo iz dnevnopolitičkih razloga. Prva pouzdano utvrđena izvedba dogodila se 1633., otprilike dva desetljeća nakon smrti samoga Shakespearea.
Naime, bez obzira na povijesni predložak, mnogi elementi ove drame fikcionalne su naravi, posebno oni povezani s Rikardovim krvavim tragom do prijestolja. On nije ubio Edvarda, prvoga muža svoje supruge i nije odgovoran za smrt Henrika VI. Također nije ubio, odnosno dao ubiti, ni starijega brata Clarencea (onoga nesretnoga Georgea iz zloslutnoga proročanstva o "G"-u), nego je to učinio Edvard. Pravi Rikard nije umorio vlastitu suprugu, nego je ona umrla od tuberkuloze, a ne postoje ni čvrsti dokazi da je neposredno upleten u umorstvo ili nestanak mladih prinčeva iz Towera. Sve što se o tome zna može se svesti pod frazu često spominjanu u holivudskim kriminalističkim filmovima – circumstantial evidence. Ukratko, iako nipošto nije bio bezopasan ili lišen vladalačke ambicije, povijesni Rikard nije bio onako pravocrtno krvav kao Shakespeareov.
U žestokoj priči visoke napetosti, s Ozrenom Grabarićem kao Rikardom III., pozornicu dijele i Andrej Dojkić, Sven Šestak, Martina Čvek, Dijana Vidušin, Sven Medvešek, Živko Anočić, Bojana Gregorić Vejzović, Ivan Grčić, Đorđe Kukuljica, Hrvoje Klobučar, Slavica Knežević, Filip Šovagović, Nikola Baće i Anica Kovačević. Režiju i scenografiju potpisuje Aleksandar Popovski, Andy Jelčić je prevoditelj, a Marita Ćopo potpisuje kostimografiju. Auto glazbe je Marjan Nećak, autori videa Lana Cavar i Timi Šarec, oblikovatelj svjetla je Zdravko Stolnik.
