Predstava 'Ja i moji osjećaji' (Kako osvijestiti i prepoznati svoje osjećaje. Kako ih izraziti u odnosu s drugima), autorski projekt Ivice Boban, bit će premijerno izvedena u utorak, 5. studenog, s početkom u 19 sati.
vrijeme: 05.11.2013. 19 h
mjesto: Zagreb; GK Žar ptica, Bijenička 97
Prvi put na hrvatskoj kazališnoj sceni, glumci Zoran Pribičević, Ivana Boban, Jure Radnić i Marija Šegvić u režiji Ivice Boban, kroz interaktivnu igru s djecom, ponudit će nam odgovore na nezaobilazna pitanja u životu i odgoju svakog djeteta: kako osvijestiti i prepoznati osjećaje... kako ih izraziti u odnosu s drugima .....zašto je važno govoriti o osjećajima... kakve pogreške činimo s osjećajima.
Ivica Boban o predstavi piše: 'Osjećaji su izrazito važan dio našeg života i jedan od bitnih medija komunikacije s okolinom. Kad dijete doživi neke osjećaje, pozitivne ili negativne, najvažnije je da ih može osvijestiti i slobodno izraziti. A o tome se još uvijek vrlo malo uči i zna. Iako su djeca po prirodi vrlo otvorena prema svojim intrapsihičkim sadržajima, u današnjem stresnom vremenu ona su sve češće sklona potiskivanju misli i osjećaja. Sve više djece svjesno ili nesvjesno ne dopušta osjećajima da izađu na površinu, ne izražava ih, pa čak i ne prepoznaje. I umjesto da se snažna energija osjećaja izrazi i transformira u pozitivnu pokretačku snagu, ona implodira, usmjerava se i zaključava u svoju unutrašnjost. Budući da je to za dijete izuzetno naporno i iscrpljujuće, takvo ponašanje i inhibicija počinje narušavati obrambene sustave organizma i izlaže dijete riziku tjelesnih i psihičkih oboljenja.
Djeca se iz različitih razloga mogu pogrešno odnositi prema svojim osjećajima. Na primjer ako roditelji na plač djeteta koji izražava svoju tugu reagiraju izjavom: „Nemoj plakati, ti si već velik“ - dijete prima poruku da je bolje sakriti tugu i praviti se lažno snažnim. Ako na izražavanje djetetove ljutnje roditelji reagiraju neprimjerenim kaznama ili kritikama poput: „Vidiš kako si zločest“ – djeca uče da nije u redu izraziti ljutnju. Za mnogu djecu su i pozitivni osjećaji kao radost, zadovoljstvo, smijeh i opuštenost – opasni, jer roditelji često i te osjećaje „u dobroj namjeri“ iskorištavaju i manipuliraju njima na štetu djece. Oni roditelji koji pred djecom skrivaju svoje vlastite osjećaje, koji ih nisu u stanju prepoznati i izraziti, pa ih potiskuju, nesvjesno odgajaju djecu da čine to isto. A djeca čiji se roditelji se ne znaju nositi s snažnim osjećajima tuge, straha ili krivnje svoje djece, pa im iskazuju samo veliku brigu također će biti oštećena. I malo-pomalo osjećaji postaju neželjeni teret i čak neka vrsta grijeha iza kojeg slijedi kazna neprihvaćanja, iskorištavanja i samoća.
Glumci će na sceni kroz neverbalnu, klaunesknu, maštovitu i zabavnu igru osvještavati bit i energiju osnovnih emocija, njihove karaktere, intenzitete, oblike i boje, ritmove i pokrete, zvukove i glazbu, te načine ponašanja i izražavanja svake od tih emocija u interakciji i s drugima, s obitelji, s prijateljima, u vrtiću ili školi. Igrat će se razlozi i posljedice potiskivanja i „gutanja“ emocija, a posebno će se baviti transformacijom progutanih emocija kroz njihovo oslobađanje u pozitivnu stvaralačku energiju.
Kroz predstavu djeca će učiti kako prepoznati vlastite osjećaje i kako ih mogu kroz razgovor i igru bez straha izraziti, odnosno kako mogu njihovu energiju pretvoriti u pogonsko gorivo za maštovitost i kreativnost. Osvještavanjem povezanosti psihičkog i tjelesnog ona će skenirati uzroke tegoba zbog progutanih osjećaja, te nastojati otkloniti njihove posljedice - osjećaj napuštenosti, neprihvaćanja i samoće. '
Za dob: 4+
