Premijera predstave 'Dalmatinska kuhinja' kazališta PlayDrama

Kazalište PlayDrama
Hrvoje Korbar: “DALMATINSKA KUHINJA”

redatelj / dramaturg: Hrvoje Korbar
igraju: Nadežda Perišić Radović, Zdravko Vukelić
scenografkinja: Paola Lugarić
skladatelj: Matko Botić
 
Riječ redatelja

Obiteljski ili kuhinjski stol prva je pozornica s kojom se susrećemo u životu. Njegovi dobro čuvani rituali, ustaljeni raspored sjedenja, stolnjaci, ubrusi, posuđe i servisi scenografija su koja se prenosi kroz generacije obitelji, pojedini zapleti se repetitivno odigravaju svake nedjelje, razgovori često naizgled ne vode nikamo, uloge su nam unaprijed dodijeljene i od njih je teško pobjeći. Glavni junak svakog objeda je brižno pripravljeno jelo, koje govori o nama, o našem identitetu, o našem odnosu prema životu („hranimo se da bismo živjeli, ali hranimo se da bismo i uživali“), društvenom statusu, slici koju o sebi želimo stvoriti i njegovati.

Bezbroj je priča koje bismo mogli ispričati o hrani - od puteva kojima su pojedine namirnice i jela došla do nas, preko vječnih prepirki o pripremi pojedinih specijaliteta, kuhinjskih savjeta iskusnih kuhara i nevolja onih novopečenih, i svih onih obiteljskih priča koje se odvijaju u najvažnijoj prostoriji obiteljskog doma - kuhinji. Materijala bi tu moglo biti za više sezona televizijske serije, obiteljsku sagu (naposljetku, i Proustovo traganje za izgubljenim vremenom počinje upravo jednim čajnim kolačićem), veliku ansambl predstavu.

Ipak, od samog početka znao sam da želim stvoriti komornu predstavu (što je svakako bila olakotna okolnost za produkciju), predstavu koja će stvoriti dojam da smo svjedoci događanja u jednoj kuhinji tijekom pripreme objeda i koja će se baviti svakodnevnim životom, malim životnim brigama (koje često postanu i velike), razgovorima za stolom i svim slijepim ulicama u kojima se često možemo naći u tim razgovorima. Predstavu čije će trajanje odrediti kuhanje jednog jela, i u kojoj ćemo prateći dramaturgiju kuhanja graditi i dramaturgiju jednog odnosa.

Naposljetku, ispostavilo se da se ova predstava bavi odnosom sina i majke, arhetipskim odnosom mediteranskog kulturnog kruga, inspiriran nemalom količinom autobiografskog materijala. Odnos je to u kojem hrana oduvijek igra presudnu ulogu.  Odnos ispunjenom brigom, strahom, željom za bliskošću, podrškom i povjerenjem koja često ostaje nezadovoljena. Odnos koji pratimo u trenutcima povratka kući - a ima li bolje prilike za povratak kući i obiteljsko okupljanje od najvažnijeg blagdana kulinarskog kalendara i višednevnih (ili višetjednih) priprema koje mu prethode? Radi se naravno - o Božiću.

Ako je „Tako nam Bog pomogao“  bila svojevrsna posveta mojom ocu, katoličkom nasljeđu i neprestanoj unutarnjoj dvojbi, sumnji i borbi oko istog, Dalmatinska kuhinja posvećena je mojoj majci, majstorici od kuhinje i kolača, zahvaljujući kojoj i sebe osjećam barem dijelom Dalmatincem. I ta Dalmatinska kuhinja za sobom vuče neke druge brige, sumnje i identitetske borbe.

 
Reprizne izvedbe su zakazane za 18. i 19.10., a ulaznice su dostupne  online na Adraticket i na njihovim prodajnim mjestima.