'Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata', znanstvenika i književnika Matije Evetovića (1894.-1972.), kapitalno je djelo o podrijetlu, književnosti, prosvjetnim i vjerskim prilikama bunjevačkih i šokačkih Hrvata koje je 4. ožujka predstavljeno u Matici hrvatskoj.
vrijeme: 04.03.2011.
mjesto: Zagreb; Matica hrvatska
Djelo napisano na više od 700 stranica, po ocjeni predstavljača, spada među najvažnije radove o Hrvatima u Podunavlju. Tiskano je u izdanju NIU-a 'Hrvatska riječ' iz Subotice.
Po riječima jezične savjetnice Sanje Vulić, knjigu je dr. Evetović završio 1941., od kada je u subotičkoj Gradskoj knjižnici čekala objavljivanje sve do prošle godine. Izrazila je žaljenje što je takvo djelo 70 godina čekalo tiskanje jer bi knjiga, drži Vulić, 'odigrala važnu ulogu u jačanju nacionalne svijesti Hrvata u Bačkoj pa ne bi bilo Bunjavaca Nehrvata ili bi njihov broj bio zanemariv'.
U knjizi se nastojalo jezične značajke sačuvati u izvornom obliku, rekla je Vulić i upozorila na izrazito nastojanje autora da bunjevačka pisana riječ i kulturna baština budu integralni dio hrvatske kulturne baštine. Knjiga govori i o tome kako je školstvo bunjevačkih Hrvata teško stradalo u Kraljevini SHS, kada je počela srbizacija bunjevačkih škola.
'Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata' rezultat je višegodišnjih istraživanja dr. Evetovića, koja će čitatelje upoznati i s hrvatskim rodoljubima iz redova bunjevačkih Hrvata te kulturnim društvima u kojima su se okupljali, kazala je Vulić.
Urednik knjige Milovan Miković govorio je o nastajanju knjige čija je naklada već rasprodana te o dr. Evetoviću koji je u policijskim izvješćima bio obilježen kao hrvatski nacionalist, što mu je otežavalo život i rad.
Dr. Matija Evetović napisao je 'Kulturnu povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata' u deset poglavlja u kojima je obuhvatio sve vezano uz podrijetlo bunjevačkih i šokačkih Hrvata te vjersku i prosvjetnu situaciju. Obuhvatio je i novine, časopise, narodne pjesme i pripovijetke, zagonetke i igre, običaje i nošnje. Piše o književnim prilikama i književnosti od 17. do 20. stoljeća te nastoji navesti samozatajne osobe koje su djelovale na javnome, prosvjetnome, vjerskome i nacionalnom polju pridonoseći 'podizanju svijesti toga zanemarenoga i napuštenog puka'.
(Hina)
