Predstavljanje književnog prvijenca ‘Bila sam žohar‘ Jelene Alfirević

'Bila sam žohar' knjiga je koja u intimnom, društveno-aktivističkom i biblioterapijskom ključu, progovara o iskonskom problemu nasilja nad ženama - silovanju te o aktualnoj pandemiji koronavirusa s kojom je svijet na globalnoj razini suočen.
 
,,Na pisanje ove teme inspirirao me metaforični pogled na društvo i svijet. Naime, inspirirala me takva metafora kroz sliku žena koje svakodnevno viđam u svojoj okolini, a čiji je identitet jednako invaliditet. Žena koje šetaju Marmontovom ulicom, Rivom, Peristilom..., u trgovinama i drugdje na ulici, koje na leđima strpljivo nose svoju bol, patnju, nasilje -  metaforu boli - a koju sam osobno vidjela u leđima kao svojevrsnom oklopu. S obzirom da je žena u knjizi silovana, taj oklop neimenovane Žene, zapravo Žohara u knjizi ,,Bila sam žohar“, predstavljao bi oklopljenost kao zatvorenost, nemogućnost izlaza i teškoću kretanja i življenja. Ali i oklop kao ženino sigurno utočište od osude ili, u ovom slučaju, nerazumijevanja, neempatije vanjskoga svijeta i bližnjega.
 
Oklop žohara i žena-žohar predstavljaju, dakle, nemogućnost izlaza, egzistencijalnu otuđenost, tjeskobu, bol, emocionalnu zatvorenost, strah, a sve to su posljedice čina silovanja. Također, navedene riječi opisuju i klaustrofobičnu atmosferu u kojoj žena-žohar živi, a to je upravo početak pandemije koronavirusa u svijetu, koja još, kako vidimo, ne jenjava. Ukratko Žena-Žohar simbol je jednog sveopćeg grča u kojoj se nalazi zaključana individualna sloboda književne protagonistkinje i kolektivna sloboda 21. stoljeća. U tom smislu važna je alegorija knjige."
 
Zbog ljubavi prema književnosti i pisanoj riječi, kojima se ova Splićanka, književnica Jelena Alfirević (inače prof. hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru) bavi i u profesionalnom znanstvenom radu, odlučila je da književno pero, s naglaskom na važnu rubnu, divergentnu i tabu problematiku, bude njezin način tzv. ,,mijenjanja“ svijeta i doprinosa dobrobiti društvu. Zanima je angažirana književnost – ona koja ima biblioterapijsku svrhu i koja može pomoći u izgradnji identiteta čitatelja i šireg društva.
 
Kraći dio pripovijetke ranije je (u prosincu 2020.) nagrađen na Međunarodnom književnom natječaju Zašto skrivaš lice? CeKaPe-a i Centra za participaciju žena u društvenom životu (Rijeka). Naracija je obogaćena autoričinim samostalno oslikanim ilustracijama i vlastitim kolažima te slikarskim prilozima splitske dipl. slikarice Ence Kovačević.
 
Jelena Alfirević rođena je 7. travnja 1992. u Splitu. Po završetku gimnazijskog obrazovanja upisala je studij Hrvatskoga jezika i književnosti Sveučilišta u Zadru na kojemu je diplomirala 2016. godine. Dobitnica je  Nagrade za najboljeg studenta Odjela za kroatistiku i slavistiku u akad. god. 2011./2012. te Rektorove nagrade za izvanredne rezultate postignute u studiju (na temelju postignutih ocjena, znanstvene i stručne aktivnosti) u akad. god. 2013./2014. Od rujna 2019. djelatnica je Sveučilišta u Zadru, asistentica na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja, gdje predaje kolegije: Hrvatska književnost srednjeg vijeka i renesanse, Hrvatska književnost baroka i prosvjetiteljstva, Medijska kultura te Metodika hrvatskog jezika. Doktorandica je Humanističkih znanosti (filologija-književnost), a trenutno piše doktorsku disertaciju posvećenu književnim emocijama. Ljubav i interes prema književnosti pokazuje još od malih nogu, a knjiga Bila sam žohar (Matica hrvatska, 2021.) autoričin je tiskani književni prvijenac.