Predstavljanje knjige Jasminke Frleta Botice 'Velika ispovijed'

Napisano je mnogo knjiga o ženama, mnoge su žene napisale vrijedne knjige – mnoge su pisale i povijest. Ovo je knjiga o ženama o kojima se nikada nije pisalo, ali koje su dio povijesti, o ženama koje su probijale put novim generacijama a da nisu bile zamijećene, ženama koje to još uvijek čine. Jeste li se ikada pitali što stoji iza ženinih osmijeha, skuhanih ručaka i obiteljskih druženja?

Tri generacije žena – od četrdeset do devedeset godina – i tri za autoricu geografski važne sredine – Slavonija, Dalmacija i Zagreb – vremenske su i prostorne odrednice Velike ispovijedi, druge knjige Jasminke Frlete-Botice, u kojoj joj sjajno polazi za rukom ispisati začudan presjek najrazličitijih, svih odreda fascinantnih, a iskrenih i stvarnih života. Vremenski i prostorni okviri snažno se isprepliću u slagalicu života, smrti, ideala, očekivanja, razočaranja, nade i borbe žena u pretežno patrijarhalnim, promjenama nesklonim sredinama, kompleksnim obiteljskim vezama i različitim sustavima vrijednosti.
 
Na pitanja kako se život mijenjao, kako se žene kroz generacije nose s ustaljenim normama, tko ih je promijenio, odakle crpe snagu da se nose s prošlošću, ali i svakodnevnim preprekama što ih život donosi, autorica nudi odgovore skrivene u 26 potresnih, začuđujućih, ali i blagih, duhovitih, pozitivnih priča čija snaga leži upravo u njihovoj autohtonosti, u iskrenom ispovijedanju stvarnih žena: naših prijateljica, sestara, majki i baka.
 
Na putu u središte sebe i u potrazi za odgovorima, Jasminka Frleta-Botica razgovara s trideset i trima ženama iz različitih gradova i sela u Hrvatskoj u želji da složi osobni mozaik; satkan od života samoga, od uspomena, sjećanja i emocija. Njezine joj sugovornice i suputnice u tome uvelike pomažu – s punim se povjerenjem predaju, otvaraju te prepričavaju svoje živote – nevjerojatne priče žena koje su ujedno bolne i utješne, snažne i meke, tragične i humorom obojene. Premda naoko obične osobe o kojima se nikada nije pisalo, sve su te žene dio hrvatske povijesti, jer su se tiho, a ustrajno borile, jer su nesebično utrle put budućim naraštajima i stoga su u punom smislu riječi junakinje, ne samo knjige Velika ispovijed već i junakinje stvarnih života, borbe za žensku ravnopravnost i mjesto u društvu.
 
Frleta-Botica svoju je prozu pisala strpljivo, s mnogo empatije i razumijevanja, te zadržavala svoj glas do samoga kraja, pruživši na taj način priliku za ispovijed onima koje ju dosad možda nisu ni imale. Na koncu i sama progovara i dijeli svoju priču, onu koja ju je, naposljetku, i navela da promišlja, prisjeća se, istražuje, slaže, pa ispiše ovu zbirku prepunu istinskog života, onakvog kakav jest – i dobar i gorak.