Predstavljanje antologije Slavena Jurića 'Pjevači priča'

Na predstavljanju sudjeluju: Ivana Bodrožić, Krešimir Bagić, Marko Pogačar i Slaven Jurić.
 
Antologija Pjevači priča Slavena Jurića pruža sveobuhvatan uvid u jedno od ključnih, a često nedovoljno istraženih područja suvremenog hrvatskog pjesništva - narativnu poeziju. Izbor od 21 autora i autorica obuhvaća generaciju koja se afirmirala oko prijelaza milenija, njihove prethodnike i nasljednike, a zajednička im je poveznica priča kao temeljno oblikovno načelo.
 
PJEVAČI PRIČA  - Slaven Jurić
IZBOR IZ SUVREMENOG NARATIVNOG PJESNIŠTVA
(1994. - 2024.)
 
Antologija Slavena Jurića PJEVAČI PRIČA. Izbor iz suvremenog narativnog pjesništva (1994. - 2024.) hvata se, opsežnim izborom iz predmetne pjesničke aktive i pripadajućim pogovorom opsega manje studije, jedne od središnjih, ali često manjkavo i površno interpretiranih dionica domaćeg pjesništva. Ni oko njezina naziva ne postoji konsenzus: označavalo je se stvarnosnim, mimetičkim, neorealističkim, neoegzistencijalnim i mnogim drugim odrednicama koje, iako uglavnom nisu posve promašene, zaobilaze jednu od temeljnih, a po Slavenu Juriću i ključnu njezinu karakteristiku: priču. Kao jezgru i polazište autor uzima generaciju koja se etablirala oko prijelaza milenija, no i među njima samima otpočetka prisutnu poetičku heterogenost - crvenom niti priče kao osnovnog oblikovnog načela - proteže na neposredne prethodnike, ali i generacije koje slijede. Pjevači priča, u ovom izboru, tako postaju i neki od najviđenijih naših suvremenih pisaca. U Izbor je uključen 21 književnik i književnica. Opširnije>>>
 
O autoru:

Slaven Jurić izvanredni je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rođen je 3. studenoga 1966. u Zenici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Katedri za teoriju i metodologiju književnosti Odsjeka za komparativnu književnost zaposlen je od 1995. Njegov znanstveni interes obuhvaća teoriju i povijest stiha, razdoblje od romantizma do modernizma i, osobito, generičke i stilske aspekte hrvatskoga modernističkog pjesništva. Kritičke napise o poeziji objavljivao je u Vjesniku, Vijencu, Quorumu i Republici. Izlagao je na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima i višegodišnji je suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.
 
Objavio je više desetaka znanstvenih i stručnih radova, kao i tri znanstvene monografije: Rastućim skladom: prodor stranih stihova u hrvatsko pjesništvo druge polovice 19. stoljeća (2002), Počeci slobodnog stiha: eksplicitna poetika - teorija - hrvatski formativni period (2006) i Pjesma, priča, poema (2024). Preveo je i dvije stručne knjige s engleskoga jezika (izabrane eseje T. S. Eliota i odabrane Kritičke pojmove R. Welleka).