Narodno sveučilište Dubrava za 14. ožujka najavljuje otvorenje dviju izložbi - Petra Košija u Galeriji Kontrast te izložbe Zlatka Modrića u Galeriji Vladimir Filakovac.
vrijeme: 14.03.2022. -
mjesto: Zagreb
U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 14. ožujka u 18 sati izložba crteža Petra Košija pod nazivom “Kratki komentari”. Izložba je otvorena do 6. travnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati.
Kratki komentari
Za razliku od ostalih likovnih formi, ilustraciju načinjenu rapidografom, koju u svojim radovima predstavljenim na ovoj izložbi također koristi i Petar Koši, možemo nazvati najiskrenijom. Čak i mizerno mala korekcija može biti uočljiva te ju je nemoguće prekriti. Iako takva tehnika zahtijeva određenu preciznost, staloženost i strpljenje, Petar Koši poigrava se navedenom vrstom prikaza te pronalazi njezinu „slabu točku“ – sadržaj. Izbjegavajući doslovnost ilustracije, prikazujući hibridne i deformirane životinjske jedinke u sveopćim ljudskim situacijama, autor nam antropomorfizacijom prikazuje svoj pogled na današnjicu, maskirajući u svoje likove osobne, društveno-političke komentare te vraćajući se na vječno neodgovorena pitanja kao što su: „Što je bilo prije – kokoš ili jaje?“. Svoje likove postavlja u okvire; nekima od njih je vidno tijesno i neugodno, dok se drugi unutar istih slobodno kreću ili čak izlaze iz njih. U radovima je važan i ikonografski element, gdje autor gestama koje su karakteristične za određene životinje spaja njihov svijet s našim sveprisutnim životnim situacijama. Tako u radu Nema tih rešetki, lik lisice lukavo zaobilazi i(li) izlazi iz okvira, što bismo od takve domišljate zvijeri i očekivali. Nema tih rešetki, kao i ostali naslovi, svojevrsna su tekstualna nadopuna likovnom komentaru, za razliku od ustaljene prakse vizualnog materijala koji pobliže opisuje i dočarava tekstualni. Od jednostavnih sadržaja do kompleksnijih prikaza i priča koje se nalaze na ovim ilustracijama, autor nas poziva da damo svoj komentar, istovremeno naglašavajući njegovu kontradiktornost: tumača koji može biti beznačajan, ali istovremeno posjedovati izvanrednu moć. (
...)
- Buga Kranželić
***
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 14. ožujka u 19 sati izložba akademskog slikara Zlatka Modrića pod nazivom “Psihoemocionalni portreti”. Izložba je otvorena do 7. travnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati.
Spoznajno pronicanje i avantura neizvjesnoga
Što i kako slikati? Danas, kada svakim svojim stvaralačkim iskorakom slikar nailazi na već ugažene stope, on se s pravom pita o odabiru relevantne teme i valjanoga motiva, o ispravnoj motivaciji, o pouzdanome slikarskom postupku, kao i o vjerodostojnom ishodu koji mu je pripadajući. Zlatko Modrić ubraja se u onu vrstu slikara koji svojim djelom nastoje pružiti odgovore na ta i takva pitanja. Pri tome, za nj to nisu pitanja retoričke naravi; on svojim slikarskim istraživanjem nastoji ostvariti spoznajni učinak. Drugim riječima, on nastoji steći spoznaju o slikarstvu, potom o svijetu na koji se svojim slikarstvom referira, a na koncu i o sebi kao pojedincu koji slika. Ishodu toga pronicanja pridružuje se i promatrač koji postaje njegovim dionikom. Modrićeve slike mogu se pojmiti kao svojevrsna zrcala, u kojima se ogleda sâm promatrač, razaznajući u njima projekciju vlastite doživljajne i spoznajne moći.
Svijet je u Modrićevom slikarstvu zastupljen u vidu osobe koju portretira. Portretirani jest onaj drugi, onaj koji pripada poretku stvarnosti što se nalazi slikaru sučelice. Modrić, međutim, ne slika vid te osobe, odnosno privid njezine vanjštine. Modrić nastoji proniknuti u psiho-emocionalni kôd pojedinca, osobe koju u pravilu dobro poznaje. Pri tome nije zagledan u osobu samu, nego u vlastiti doživljaj te osobe, koji se u vidu predodžbe formira na nutarnjem zaslonu njegove imaginacije. Slikajući to što vidi nutarnjim okom, on oblikuje slike koje tek u naznakama imaju antropomorfno obličje. Tome je tako stoga što Modrić neizostavno portretira istodobno i vlastita psiho-emotivna stanja. Naime, slikarev doživljaj druge osobe prije svega i nadasve upravo je njegov. Slikajući, on se podvrgava postupku samo-pronicanja, pri čemu onaj drugi postaje zrcalo u kojem se ogleda sâm slikar. Osim s onime što mu je izvanjsko (svijet drugoga), Zlatko je dakle zaokupljen i sobom samim, nastojeći upravo u odnošenju spram drugoga steći uvid o vlastitoj nutrini. (
...) - Jagor Bučan
