U petak, 9. listopada, u Studentskom centru u Zagrebu, otvaraju se dvije izložbe - 'Mirovanje' Nikole Pjevačevića i 'Supernatural' Tamare Sekulić.
vrijeme: 09.10.2020.
mjesto: Zagreb, SC, Savska 25
~
Izložba 'Mirovanje' autora Nikole Pjevačevića, ujedno i njegova prva samostalna izložba slika, otvara se u
20:00, u Galeriji SC, a moći će se pogledati do 17. listopada.
Nikola Pjevačević
MIROVANJE
'Prema W. J. T. Mitchellu, mentalne slike nisu isključivo vizualne, one uključuju sva osjetila, a ne moraju uključiti nijedan osjetilni čimbenik. Ponekad ne sugeriraju ništa više od neke apstraktne ideje ili misli. Smisao riječi slika je u slučaju radova Nikole Pjevačevića duhovni, apstraktni, nematerijalni odraz umjetnikova unutrašnjega stanja, mjesto na kojemu on ostavlja dio sebe. Njegove tamne slike u svojoj gotovo potpunoj apstrakciji izmiču materiji i vremenskoj odrednici, nalaze se između materijalne i mentalne slike, one su istodobno nemirne i statične, opskurne i jasne. Slikarske materijale autor svodi na minimum, koristeći se samo sirovim platnom, ugljenom i
shellacom kao fiksativom, čime nastaju eterične slike isključivo iz osobne potrebe za stvaranjem, neovisno o okolini. Stvaralaštvo mladog umjetnika je introvertirano, on izvlači umjetnost izvan konteksta, izvan zasićenja kulturalno-političkih značenja, čime se stvara ogoljena veza između umjetnika i platna. U potkrovlju secesijske zgrade Pjevačević svoje slike stvara izoliran od vanjskih utjecaja; pritisaka, očekivanja, priznanja ili kritika okoline, bez potrebe za samopromocijom ili određenim društvenim statusom. Dalje od potrebe za traženjem uspjeha, zadovoljstva ili bogatstva, inspiraciju pronalazi u izolaciji i samoći pri intuitivnom radu na slikama, u kojemu je bitno osvijestiti vrijednost trenutka i procesa. Iako se iz navedenog može naslutiti, u ovom slučaju nije riječ o pukom
larpurlartizmu, nego o poniranju u unutarnje, duhovno stanje, gdje slika postaje medij transcendencije i traženja, ali i rezultat toga kontinuiranoga procesa.
“Kada bih tretirao sliku kao konačnu i ultimativnu ideju ili stav, ne bih si ostavio prostora za širenje razumijevanja”
Nemogućnost krajnje definicije otvara prostor za konstantnu promjenu i neprestan razvoj. Radovi kao transcendentalne strukture ipak ne posežu potpuno prema apstrakciji, nego čine materijalnu reprezentaciju krajolika koji nikada neće biti njegova stvarna reprodukcija. Na pitanje zašto baš prikaz pejzaža kao odgovori pristižu riječi prirodno, otvoreno, nedefinirano i neograničeno, što rezultira osjećajem smiraja, jednostavnosti i čistoće. Slikanje pejzaža nudi prostor za promjenu i istraživanje, a opet pruža određenu stabilnost i unutarnji mir. Slijedeći riječi pjesnika Rainera Marie Rilkea, koji u
Pismima mladom pjesniku piše kako stvaralac treba biti svijet za sebe, nalaziti sve u sebi i u prirodi uz koju se vezao, Nikola kroz transcendentalni osjećaj krajolika odmiče od dekorativnog, isključivo estetskog sadržaja. Razloge stvaranja svodi na kontemplaciju i shvaćanje suštine, na materijalizaciju pokušaja demistifikacije nevidljive biti. Naglasak na unutarnje misli, procesualnost, važnost trenutka, nevezanost kroz meditativnost i pražnjenje značenja te traženje unutarnje biti čini slikarstvo Nikole Pjevačevića istinskim duhovnim procesom, a mentalne, pa ni slike u fizičkom obliku, nisu nimalo stabilne i statične u metafizičkome smislu.' (predgovor, Sara Mikelić)
~
Umjetnica Tamara Sekulić predstavlja izložbu 'Supernatural' u KIOSKU (izložbeni prostor na istočnom ulazu u SC), s početkom u
19:00. Izložba sadrži video, fotografije i instalaciju, a postav se gleda izvana kroz staklene stijenke KIOSKA. Izložba ostaje otvorena do 30. listopada, a moći će se pogledati radnim danom od 12:00 do 20:00 te subotom od 10:00 do 13:00.
Tamara Sekulić
SUPERNATURAL
'Ekspanzivna industrijalizacija i urbanizacija dovele su do postepenog uništavanja globalnog ekosustava i neslućenih posljedica u obliku alarmantnih klimatskih promjena. Ni na lokalnoj razini to nije prošlo nezamijećeno, iako je jedan od vodećih problema, gotovo paradoksalno prethodno navedenom, neiskorištenost poljoprivrednog zemljišta koji ima potencijal prehraniti većinu stanovništva. Tamara Sekulić se u svojim radovima bavi negativnim ljudskim utjecajem na okoliš s naglaskom na agrikulturu, točnije, na nedostatak znanja i volje za iskorištavanjem i obrađivanjem zemlje. Ironičnom instalacijom
Zalijevanje, koja se sastoji od video rada s prikazom kantice za zalijevanje cvijeća te postamenta na kojem su postavljene prirodne i plastične biljke, autorica navodi na zabrinjavajuću činjenicu kako jednostavni poslovi poput sadnje, zalijevanja ili uzgoja biljaka postaju sve veća nepoznanica nadolazećim generacijama. Voda je u izložbenom prostoru prisutna jedino na ekranu, zbog čega će se biljke s vremenom početi sušiti, njihovo lišće opadati, dok će umjetne opstati netaknute. Time se posjetitelje izložbe dodatno upućuje na sve učestalije podilaženje tehnologiji i, sukladno tome, zanemarivanje odnosa s prirodnom okolinom. Drugim radom pod nazivom
Prskalice, koji čini objekt od pleksiglas kutije s prskalicama u kojima se nalaze tekućine različitih kemijskih sastava i boja, autorica upozorava na pretjeranu upotrebu pesticida i neprestanu genetičku manipulaciju biljkama. Rad
Čovjek od plastike sastoji se od fotokolaža s prikazom plastične figurice unutar topljivog leda kojime umjetnica simbolički ukazuje na goruću problematiku zagađenja okoliša. Suptilnim, ekološki angažiranim radovima Tamara Sekulić upozorava na kontinuirano narušavanje prirodne ravnoteže, posebice pretjeranom proizvodnjom plastike i nezaustavljivom industrijalizacijom, čime čovjek uništava svoj mikro i makro habitat dovodeći vlastiti opstanak u pitanje.' (predgovor, Sara Mikelić)