Otvorenje galerije 'Varuna' uz performans Tajči Čekade

Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti i viši kustos Branko Cerovac, koji je također i autor popratnog teksta kataloga. Izložba se  sastoji od ambijentalne instalacije,serije fotografija i video  dokumentacije performansa kojeg je autorica  izvela u prostoru Povijesno-pomorskog muzeja grada Rijeke u prosincu 2011. Izložba ostaje otvorena do 21. siječnja
 
 Koncipirajući performans i ambijentalnu instalaciju ( izložbu ) Post mortem high fashion, Tajči Čekada sažima u značenjski i izvedbeno istodobno i pregnantan i veoma kompleksan sustav vlastitu intenciju da ukine, nadiđe proturječja između temeljnih umjetničkih i ' modnih', 'fashion' pretpostavki i ambicija, u kojima se sudaraju, suočavaju opreke vječnosti i prolaznosti ljepote ( 'najljepša haljina'! ) odnosno Lijepog kao transcendencije efemernosti, situacionističkog i historicističkog relativizma usađenog u sam pojam mode, za razliku od klasičnog shvaćanja autentičnog umjetničkog djela kao nečeg što po svojoj prirodi i njenim odlikama predstavlja vrednotu otpornu na temporalno trošenje, gubljenje, demodiranje, sekularizaciju, 'bilost'.

Pri tom kod autorice nije riječ o 'žargonu autentičnosti' ( Adorno ) pošto ona jednostavno dijeli jednu arhetipsku, iskonsku želju i osvjedočenje utemeljeno na određenom 'prirodnom' iskustvu, osjećaju i tradiciji dobro poznatoj antropolozima, etnolozima, istraživačima religijskih uvjerenja, fenomenologije mističkih iskustava i praksi, ukorijenjenih, veoma konkretno, i u živom odnosu naših 'starih' prema smrti i Onkraju odnosno Vječnosti arhetipskog bezvremenog, idealnog 'lika' osobe preminulog, posebno prema pitanjima povezanim s osobnim odnosom prema vlastitoj smrti.


Carl Gustav Jung tako iznoseći vlastiti 'mit' koji živi u autobiografskom djelu napisanom u starosti 'Sjećanja, snovi, razmišljanja' opisuje i svoja neposredna iskustva ( lika i odjeće u kojoj mu se 'pokazuju' pokojnici, njegova ranije preminula žena, iskustva Svadbe Janjeta ... za koje veli da je to nemoguće 'opisati' već se treba iskusiti da bi se znalo ) od davnina poznata i našem narodu, a povezana i sa pitanjima 'idealnog' izgleda, odjeće, 'lika' cjelovite vlastitosti, 'jastva', ne 'ega', pa tako i s pitanjem o shvaćanju ljepote – kojima se i Tajči Čekada veoma duboko potresena i zainteresirana bavi – baveći se problematikom moda – umjetnost – ljepota. 'Smatram da je jako lijepa haljina uvijek jako lijepa haljina', kategočna je u svojim razmišljanjima o tome.

Kakvoća materijala ( svila, brokat, ono što je u mističkom iskustvu najdubljih i najuzvišenijih Zaruka sretne sienske svetice Katarine dijamant, biser, zlato! ) i savršenstvo izvedbe dostojni su sublimnosti krajnje +funkcije+, cilja: postići svoj idealan, potpun, vječan 'oblik', na koji cilja i božanski Platon formulirajući svoje učenje o uzdizanju duše od ljubavi prema lijepom 'tijelu' do ljubavi prema 'ideji'.

Ono bitno baštinjeno od starog običaja na koji nas želi djelatno i estetski dostojno uputiti Autorica: običaja da se najljepšu haljinu / odjeću, neoskvrnjenu profanom i efemernom svakidašnjicom 'smrtnog života' čuva u ormaru do smrtnog časa, te da se čeljust, vilice, lice preminule osobe ( u ovom performansu je riječ o osobi ženskog roda ) povezuje maramom to jest nekako osigura od krivljenja, grimasa, kojima bi smrt tijela degradirala ljepotu lica, sukladno je spletu ideja na koje 'vraćam' anamnezu Duše / Duha u ovoj ekspoziciji / uvodu u poetiku 'transmodnog' artističkog pristupa Tajči Čekade tome spletu pitanja. Pri tom se radi o njenom životno - estetsko – metafizičkom 'credo', ništa manje. A to je izraženo na estetski adekvatan način, koji odlikuje i svijest o specifičnosti toposa Veprinca u kojemu će performansom i izložbom biti inaugurirana, promovirana Galerija Varuna. Iz teksta Branka Cerovca