Održan kolegij o hrvatskom književniku Ivanu Goranu Kovačiću

Književnik Milan Mirić upitao se zašto su Kovačić i Vladimir Nazor 1942. otišli u partizane još dok je Krleža tjerao sa svoga praga sve koji su mu donosili takve pozive te ustvrdio kako je bila riječ o hrabrom i antifašističkom činu dvojice ljudi, od kojih je politički jedan pripadao lijevom krilu HSS-a, a drugi bio liberalno-građanski usmjeren. Ocijenio je kako su taj hrabri čin boljševici zlorabili.

Mirić je ocijenio kako su Nazor i Goran tvorci hrvatske partizanske lirike, među kojom se posebnom vrijednošću ističu Goranova poema 'Jama' te Nazorov 'Titov naprijed'.
 
Predsjednik DHK Božidar Petrač rekao je da djela Ivana Gorana Kovačića bjelodano svjedoče kako je on bio sljedbenik hrvatske državnopravne ideje Ante Starčevića, Radićeve čovječanske i Mačekove pragmatične politike te jednoga dijela iskrene politike hrvatske ljevice.

Kao književnik bio je, smatra Petrač, osebujan, ali do kraja neostvaren talent. Motive njegove 'Jame', pisane po uzoru na Danteovu 'Božanstvenu komediju', Petrač pronalazi u Kovačićevoj pjesmi 'Oči Stjepana Radića'.

Petrač ocjenjuje kako je 'Jama' najbolje djelo koje je iznjedrila hrvatska poezija tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i jedna od najbolje tada napisanih antiratnih pjesama u Europi.
 
Govoreći o književnoj kritici književni kritičar Ivica Matičević se osvrnuo i na motive Goranova i Nazorova odlaska u partizane, napomenuvši kako je Kovačić 1942. tražio da bude hrvatski kulturni ataše u Italiji te da mu ta želja nije bila ispunjena. Zato je, ističe Matičević, nakon odbijanja Goran na Trgu bana Jelačića uskliknuo da će im to vratiti, pa bi se i iz toga mogao izvlačiti zaključak o njegovu motivu za odlazak u partizane.

Hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, prevoditelj i kritičar Ivan Goran Kovačić rođen je u Lukovdolu 21. ožujka 1913., a četnici su ga ubili u okolica Foče, 12. srpnja 1943..
Dijelove iz Goranova djela čitao je dramski umjetnik Darko Milas.
(Hina)