Od aktivizma avangarde do kulture stanovanja

Dr. sc. Iva Ceraj, znanstvena suradnica i kustosica u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU u Zagrebu predstavit će važnost djelovanja arhitekata grupe EXAT ’51 u razdoblju 50-ih godina u Hrvatskoj.

Naime, u duhu izražene poveznice zagrebačke sredine s modernističkom tradicijom, upravo su arhitekti na osobit način pridonijeli diseminaciji i provedbi aktivističkih ideja sinteze svih umjetnosti u područje svakodnevnog života. Sukladno aktivističkim smjernicama povijesnih avangardi, na koje se referiraju kao stvaraoci društveno odgovorne formacije, djelatno su reagirati na duboke sociološke i demografske promjene, kao što je npr. stambeno pitanje, pa stoga i pitanje njegove opreme, učinili par excellence temom razdoblja. Da bi se ostvarili uvjeti za postizanje tzv. kulture stanovanja, bilo je potrebno djelokrug promišljanja proširiti s područja projektiranja na oblikovanje novih vrsta kreativno standardizirane opreme u skladu s uzusima tzv. minimalnih kvadratura. Kvalitetno oblikovan, multifunkcionalno osmišljen namještaj za serijsku proizvodnju trebao je osigurati nove uvjete dostupnosti i demokratičnosti u kreiranju stambenog okruženja za svakog čovjeka, a upravo su te aktivističke težnje predstavljale platformu za uspostavu nove struke industrijskog oblikovanja u Hrvatskoj.
 
Najrelevantniji uspjeh zasigurno je pokretanje izložbe Zagrebačkog trijenala 1955. koja je ostvarena uvelike zahvaljujući proklamaciji arhitekata EXAT ’51 o potrebi uključenja umjetničkih rezultata u proizvodne procese. Također, sudjelovanje grupe SIO na XI. milanskom trijenalu 1957. te održavanje izložbi „Porodica i domaćinstvo“ na Zagrebačkom velesajmu krajem desetljeća, snažno ukazuju na potrebu stvaranja „novog životnog pejsaža čovjeka“ (Bernardi) u kojem bi „pravo na radost“ bilo ostvareno za svakoga (Richter). Te teze de facto predstavljaju uspostavu pojma modernog dizajna na iskustvima kakve u razdoblju između dva rata predlaže Bauhaus. Vizionarski oslonjeni na naslijeđe povijesnih avangardi, Bernardi, Richter i Bregovac osobito su pridonijeli zacrtavanju metodologije nove struke u Hrvatskoj, što njihove interdisciplinarne stvaralačke napore 50-ih godina smješta u red temeljnih programatskih inicijativa, a danas otvara nove vizure promišljanja materijalne kulture u proširenom kontekstu antropologije dizajna i kulturalnih studija.

Dr. sc. Iva Ceraj diplomirala je 1997. na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2002. zaposlena je u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU na znanstvenim projektima voditelja akademika M. Begovića i akademika B. Magaša kao znanstvena asistentica. U sklopu istraživačke dionice projekta: Procesi rekonceptualizacije moderne do 1970. boravila je 2009. u Kopenhagenu, Danska. Doktorsku disertaciju Dizajnersko djelo arhitekta Bernarda Bernardija: 1951.-1985. obranila je 2011. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz znanstveni rad, kontinuirano sudjeluje u stručnom radu na zbirkama i izložbenim projektima matičnog Muzeja (Bilješke iz arhiva arhitekta, 2011, U počast Vicu Magistrettiju: 2013), Gliptoteci HAZU (Izložba hrvatskog dizajna, 2003) te Modernoj galeriji (Marta Ehrlich, retrospektiva, 2012). U zvanje znanstvene suradnice izabrana je 2013. godine. Objavljuje stručne i znanstvene priloge te sudjeluje na domaćim i međunarodnim skupovima vezanim uz područje istraživačkog interesa: povijesti i teorije dizajna, osobito zaštite i očuvanja dizajnerske baštine zagrebačke moderne o čemu je održala niz javnih predavanja. Tijekom zimskog semestra 2014/2015. kao vanjska suradnica Odsjeka za povijest umjetnosti bila je izvođač kolegija Povijest i teorija dizajna, nositeljice prof. Jasne Galjer. Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Studijske sekcije ULUPUH-a, Hrvatskog muzejskog društva i The European Network for Avant-Garde and Modernism Studies. Od 2015. zaposlena je u stručnom zvanju kustosice u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU u Zagrebu.