Gradska galerija Striegl najavljuje izložbu Bojana Mrđenovića koja je rezultat suradnje i koprodukcije s Galerijom Galženica. Izložba predstavlja seriju fotografija 'Toplice' koje su nastajale u različitim vremenskim intervalima od 2011. godine, a možete ju pogledati od 23. prosinca 2021. do 23. siječnja 2022.
vrijeme: 23.12.2021. - 23.01.2022.
mjesto: Sisak
''
Serija fotografija nastajala je kroz nekoliko godina, i predstavlja opservaciju života u toplicama. Kupališno – lječilišni kompleks sagrađen je 1980. godine.
Od tada do danas društveno ekonomske okolnosti su se značajno izmijenile, pa se čini da se trenutno ne uklapaju u viziju razvoja Hrvatske kao luksuzne turističke destinacije.
Prekrivene patinom vremena, pomalo strše kao relikt nekog prošlog sustava. Kretanje kroz prostor ostavlja dojam da su ljudi i prostor organski povezani, da se procesi odvijaju u vlastitom sporom ritmu, neopterećeni pitanjima nacionalne ekonomije. Usredotočenost na opuštanje i njegu tijela reflektira sustav socijalne njege i brige, za koji se čini da se polako i sigurno raspada u korist osobnog razvoja i individualnosti.'' / Bojan Mrđenović
Iz teksta Josipe Lulić:
Bojan Mrđenović svojim objektivom od 2011. godine istražuje kompleks Daruvarskih toplica, izgrađen 1980. na mjestu toplih termalnih izvora poznatih još iz antičkog doba.
Toplice su prostor skrbi zajednice: mjesta gdje bolesnici dolaze na rehabilitaciju, ali i gdje se vikend-posjetitelji zabavljaju, prijatelji susreću, a djeca uče plivati. Zbog svoje društvene funkcije toplice u vrijeme kasnog kapitalizma djeluju izglobljeno. U svijetu koji se galopom približava potpunoj komodifikaciji, posebno u sferama zabave, zdravstva i turizma, Mrđenovićeve fotografije djeluju fantazmagorično. Istovremeno, toplice su stvarne i opipljive: ispunjene su ljudskim tijelima, radom koji omogućava njihovo funkcioniranje, materijalnošću arhitekture. Dok se krećemo izložbenim prostorom, krećemo se i prostorom toplica, interijerom i eksterijerom, mijenjamo rakurse, primjećujemo detalje i sklapamo cjelinu. Ipak, kada god pomislimo da smo iščitali određenu poruku ili ideju kojom možemo jednostavno obuhvatiti izložbu, već će nas iduća fotografija ili njen detalj demantirati: na svaki pokušaj omeđivanja fotografije odgovaraju interpretativnim viškom koji uvijek usmjerava pogled negdje drugdje. Ove su slike prepune unutarnjih napetosti, supostojećih suprotnosti - fotografije dijalektike.
Tu dolazimo do osnovne teme Toplica: teza, tek postavljena, smjesta proizvodi i svoju antitezu. Ova se dijalektička igra provlači kroz niz antagonističkih parova: javno-privatno, prirodno-društveno, individua-kompleks, radnici-gosti, forma-sadržaj. Mrđenović fotografira ritam arhitekture hodnika, ali na dnu fotografije vide se kolica koja nas upućuju u potragu za radnicama kompleksa i promišljanje o nevidljivom radu kojeg naziremo tek u tragovima. No, radnice ubrzo prestaju biti nevidljive: one sjede i piju kavu na krovu zgrade ili razgovaraju s kupačima. Toplice su izgrađene kako bi služile gostima, a ponegdje ih i apsorbiraju: kupači gube svoje obrise u vodi bazena. Nalazimo se u socijalističkoj arhitekturi jasnog rastera i čvrstih linija, koje nestaju u izmaglici i refleksiji prirode. Javni prostor ispunjen je gotovo nagim tijelima.
Izložba Toplice podstiče na promišljanje samog promatranja stvarnosti, odnosa rada i konzumacije, pitanja o tome što je zapravo javni prostor, ili činjenice da je priroda uvijek ujedno i konstrukt. Koristeći mogućnosti i potencijale intrinzične formi fotografije, Bojan Mrđenović postavlja okvir za estetsku spoznaju, zacrtavajući novu dimenziju i kvalitetu teorijskim i političkim temama.
