Simfonijski orkestar HRT-a i Martina Gojčeta Silić pod ravnanjem šefa dirigenta Enrica Dinda nakon 52 godine snimili novu interpretaciju i integralnu verziju 2. simfonije Borisa Papandopula.
vrijeme: 23.04.2018.
Izvedba je imala značaj premijere jer 2. simfoniju Borisa Papandopula malo ili možda čak nitko danas ne pozna. U arhivu HRT-a postoji snimka izvedbe iz 1966. pod autorovim ravnanjem, no ni najrevniji posjetitelji koncerata ni najupućeniji znalci Papandopulova stvaralaštva ne sjećaju se žive izvedbe pa je lako moguće da djelo poslije praizvedbe u Hrvatskom glazbenom zavodu nije više nikada predstavljeno javno. Djelo sadrži autobiografske elemente, a pisano je u periodu kada je skladatelj imao zabranu javnog djelovanja zbog činjenice da je bio direktor Zagrebačke opere u vrijeme NDH i kada se on sam odlučio živjeti od vožnje kamiona. Veza glazbe i politike koje opterećuje djelo, ali i sam glazbeni sadržaj, bogatstvo ideja i majstorstvo njihove razrade, sjajna orkestracija, ingeniozno uključenje ljudskog glasa u simfonijsko tkivo – sve neodoljivo podsjeća na Šostakoviča, čijim se djelima ova Simfonija primiče u smislu umjetničke vrijednosti, izjavila je nakon koncerta Ivana Kocelj, rukovoditeljica RJ Glazba. A Enrico Dindo je istakao da je Papandopulova snimka sadržavala određene promjene i neki su dijelovi izbačeni, a tada je izvedena, a sada snimljena kompletna Simfonija, onakva kakva je ona u partituri.
Bio je to prvi susret maestra Dinda s Papandopulovom glazbom.
Opširnije
http://kultura.hrt.hr/
