Najstariji kamen međaš u Hrvatskoj iz agrarnog sustava koji može opstati do 'kraja povijesti'
Najstariji poznati kamen međaš s područja Hrvatske potječe iz 4. stoljeća prije Krista, nađen je u Starogradskom polju na otoku Hvaru, i dio je parcelizacije polja iz razdoblja grčke kolonizacije. Parcelacija Starogradskog polja predstavlja jedno od remek djela grčke kulture na Sredozemlju, ističe Sanja Buble, arhitektica Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu. Zato je Starogradsko polje 2008. dospjelo na Popis svjetske baštine UNESCO-a, kao prvo dobro iz kategorije kulturnih krajolika iz Hrvatske.
Ta golema kulturna vrijednost polja prepoznata je tek prije 20 godina, te je od 1993. Starogradsko polje zaštićeno i kao arheološka zona. Danas stručnjaci 'Farsku horu' ocjenjuju najbolje sačuvanom izvornom grčkom podjelom zemljišta, u kamenim suhozidima, na cijelom Sredozemlju. Sve kasnije podjele zemlje (rimske, srednjovjekovne, novovjekovne) uvijek su se odvijale unutar osnovnih grčkih čestica, a fizički su se obilježavale uvijek na isti način – podizanjem većih ili manjih kamenih zidova građenih u suhozidnoj tehnici.
S obzirom da je Starogradsko polje kroz cijelu svoju povijest, pa i danas, zadržalo svoj agrarni karakter, u njemu su nataloženi slojevi svih kultura čiji su ga dionici posjedovali, i tako okuplja gotovo 120 arheoloških lokaliteta od prethistorije pa do srednjeg vijeka.
Kamen međaš iz Starogradskog polja, koji se čuva u Arheološkome muzeju u Zagrebu, nije međni kamen u današnjem smislu riječi. Na njemu piše 'Međaš Matij Pitejev', dakle ime vlasnika čestice, te tako predstavlja katastarski opis u prirodi, objašnjavaju Miljenko i Nikola Solarić s Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Otkad se 'osamostalio' kao otok, dakle od kataklizmičkog podizanja razine mora prije oko 20 tisuća godina, otok Hvar čuva brojne tragove kultura. U Grapčevoj špilji su nalazi iz razdoblja između četiri i pet tisuća godina prije Krista i to je jedno od najstarijih nalazišta kulture i civilizacije na Jadranu.
Početkom 4. stoljeća prije Krista Grci potiskuju Ilire. Godine 385. formirali su naseobinu Faros, današnji Stari Grad. Ondje su se naselili Grci s otoka Párosa, koji su prethodno dobili potvrdu o 'probitačnosti' namjere proročišta u Dodoni. Unatoč burnim povijesnim događanjima tijekom stoljeća, te višestrukim kasnijim podjelama zemljišta unutar polja, njegova osnovna struktura zadana grčkom parcelizacijom prije 2400 godina ostala je gotovo netaknuta, kaže arhitektica Sanja Buble.
I danas je Starogradsko polje, dugo oko šest km i široko oko 2 km, jasno podijeljeno na 73 pravokutne čestice dimenzija 1 stadij × 5 stadija (oko 181 m × 905 m), a neke su čestice podijeljene na kvadrate 181 m × 181 m i unutar parcela, kažu Solarići.
Polje je premreženo brojnim kamenim suhozidima različitih dimenzija od najstarijih vremena, načičkano kružnim poljskim kućicama - trimima, kažunima ili bunjama, brojnim gustirnama za vodu, villama rusticama i kasnoantičkim i starohrvatskim crkvicama. Osim materijalnih tragova kultova vrhovnom bogu Zeusu-Jupiteru, značajni su kultovi božanstava plodnosti, u prvom redu Dionizu i Perzefoni, a u natpisima se često spominje i Afrodita. U polju se u srednjem vijeku grade brojne manje crkve i kapelice, kada nastaju velike procesije povezane s misterijem Velikog petka i Kristova uskrsnuća, kaže Buble.
Podjela Starigradskog polja, koji se nije bitno promijenila od antike do danas, procjenjuju stručnjaci, može ostati u istoj funkciji i istom obliku 'do kraja povijesti'.
(Hina)
