U Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, u utorak, 9. studenog, održava se premijeru predstave iz produkcije Udruge FERR Pula 'Multicro tvrtka', autorice Tatjane Šuput, u režiji Roberta Raponje. Predstava počinje u 20 sati.
vrijeme: 09.11.2010. 20,00
mjesto: Pula; Istarsko narodno kazalište - – Gradsko kazalište Pula, Laginjina 5
Gluma: Majkl Mikolić, Franjo Tončinić, Luka Juričić, Peđa Gvozdić, Katica Šubarić
Kostimi i scena - Jasmina Pacek
Koreograf - Rajko Pavlić
Glazba - Peđa Gvozdić
'Multicro tvrtka' započela je s radom jednoga dana, uz mnogo truda i napora njenog vlasnika. Ali, krenulo je.Mnogi su se željeli u njoj zaposliti, a malo je sretnika koji su u tome i uspjeli. To su bili valjda- najbolji od najboljih ? Pravi majstori svoga zanata? Pa sad...
Ne ide to kod nas baš tako. Mi imamo previše razumijevanja i tolerancije za ljudske slabosti da bismo surovo odbacivali one koji nemaju pojma ni o čemu i davali prednost samo maherima. Pa i fušeri moraju od nečega živjeti. I oni su ljudi.
Uostalom, ako je onaj naš dubokoštovani Vrhovni Majstor bio takav improvizator, da je došao do zaključka kako su ljudi, koje je On stvorio zli i bezvrijedni, te poslao potop na njih, kako možemo očekivati od običnih majstora-smrtnika da rade bez greške i nikad ne zabrljaju ? 'Na svoju sliku i priliku' ...Sve to u našem svijetu stvara se ( pa i mi sami), metodom pokušaja i pogrešaka, a onaj Vrhovni Plan po kojem smo skrpani, možda je ipak, bio tek - Skica? Evo ti osnovne konture, ('La linea'!) a dalje se sam snalazi, druže i gospodine, sa svojim boljim ( i svinjskim) polovicama…
No sva ta svjetsko-ljudska skalamerija i krpež - i pored činjenice da je dobrih majstora znatno manje od loših,-ipak se još uvijek drži na okupu, uz puno muka i iskliznuća iz ležišta; ali dokle - ne zna se. Griješiti je ljudski, a bacati krivicu na druge - još je ljudskije. Najvažnije je preživjeti, tj. zaraditi novce, jer bez novaca se ne može živjeti. Majstori u našoj predstavi žele samo to: živjeti, a to znači zaraditi lovu, kako god znaju, pa makar i ništa ne znaju. Doduše, njima je poznato da ima u životu i važnijih stvari od novaca. Ali sve one koštaju para.
Naši majstori se trude, rade i preko svojih mogućnosti, a naročito,- preko svoje stručnosti. Moramo živjeti kad su nas već rodili. A kako? Onako kako se može u datim uvjetima. Bili bi to majstori 'bogu za plakanje' - da nisu toliko smiješni.' Tatjana Šuput
