O Mimika Orkestru
Mimika je mnogočlani jazz & world music orkestar, kojega je 2010. u Londonu osnovao hrvatski kompozitor i saksofonist Mak Murtić, a koji je od kraja 2016. stacioniran u Zagrebu te je sačinjen od ponajboljih hrvatskih, uglavnom jazz i klasičnih glazbenika.
Mimika je nastupala na značajnim lokacijama Londonske scene, kao što su The Vortex, Courtyard Theatre, The Forge, Rich Mix, Hootananny's, The Bussey Building, dvogodišnje mjesečna rezidencija u klubu Spice of Life Soho te festivalima London Jazz Festival (2012./14./15.), Love Supreme 2014 (Pobjednici Jazz FM Discovery Competition), Latitude 2014, The London Olympic & Paralympic Festivals, International Arts Youth Festival Kingston i mnogim drugim.
U Hrvatskoj je Mimika nastupila na Last Minute Jazz Festivalu - Bale (Istra) & Vela Luka (Korčula), Festivalu Slobodne Glazbe (Murter), u VIP Klubu, KSET-u, Vinylu, Vintage Industrial Baru, Muzeju Suvremene Umjetnosti u Zagrebu, Ljetnoj pozornici Bundek Zagreb, Ljetnom Kinu Slavica Dubrovnik itd.
O albumu
Mimika predstavlja svoj 3. studijski album, Divinities of the Earth and the Waters, snimljen u Londonu, izdan za PDV Records (Zagreb, HR).
Album je snimalo 30-ak internacionalnih glazbenika - stalnih članova Londonske Mimike te su, između ostalih, gostovali Thodoris Ziarkas na lutnji i Filip Novosel na tamburi.
Premijerno je predstavljen pred rasprodanim auditorijem dvorane Gorgona, MSU u Zagrebu, 25.5.2018.
Dostupan je na duplom vinylu, CD-u i digitalno.
Glazbeno, ovaj album je fuzija progresivne glazbe, suvremenog jazza i staroslavenskih motiva. Orkestralno bogat, pun obrata, kompleksnih aranžmana, Kajkavskog narječja, nepravilnih mjera, poliritmija, solo i kolektivnih improvizacija! Tematski je riječ o mitovima i mitizacijom prostora Balkana, ali i ljudskog pogleda na ceremoniju, kako rođenja, tako i pogreba. U dubljem smislu, kroz priču o pojedincu, koja započinje na folklornom festivalu sličnom Pokladama, do njegove vlastite pogrebne ceremonije s utjecajima praslavenskih vjerovanja, povlačimo paralelu sa suvremenim svijetom, trenutnom fragmentacijom društva i individualnim osjećajima gdje je kraj tog festivala paralela sa smrti pojedinca i promjenom odnosno raspadom jedne društvene ideologije. Te tri ideje (naivni festival, pogreb, socijalna struktura) se konstantno isprepliću.
