Preskočite na glavni sadržaj

'Meštri' Milana Milišića u Lerovom 'Čitanju Grada'

Studentski teatar Lero nastavlja sa svojim posebnim programima u okviru nacionalne manifestacije Godina čitanja 2021. koju je, na prijedlog Ministarstva kulture i medija, ove godine proglasila Vlada Republike Hrvatske. Novo Lerova preporuka za čitanje, izbor naslova i autora, je esej 'Meštri' Milana Milišića iz njegove knjige 'Dubrovačka zrcala' objavljene 2007. Izvedba  je 30. listopada, u 19 sati, na Lerovoj sceni u Lazaretima u Dubrovniku.
vrijeme: 30.10.2021. -
mjesto: Dubrovnik
url: https://teatarlero.hr/

Nakon čitanja Služavki i gospođa, ovo je novo Lerovo posezanje za Milišićevim književnim opusom u spomen pjesniku koji je prije 30 godine poginuo u napadu JNA na Dubrovnik 5. listopada 1991. Dio je to Lerovog ciklusa Čitanje Grada koji je otvoren čitanjem Butiga na Stradunu iz knjige Nade Skatolini Pripovijesti o Gradu, Dubrovačkih sijela Josipa Berse iz knjige Dubrovačke slike i prilike (1800.-1880.) te Služavki i gospođa Milana Milišića iz njegovih Dubrovačkih zrcala. Lero je po tekstovima Milana Milišića odigrao predstave: Ljubičasti Stradun (2011.) i Mjesečina za Lady Macbeth (2012.) s premijerom na Dubrovačkim ljetnim igrama, te Grad sjena (2016.), Kaplje (2018.) i Stupica vremena/Dubrovačka zrcala (2012./2021.) u kojima su uprizoreni fragmenti njegove proze i eseja o Dubrovniku.
 
Lerov ciklus Čitanje Grada ostvaren je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
 
„U Dubrovačkim zrcalima se, možda i zornije nego u drugim knjigama – jer su tako raznorodna – čini kako je Milan Milišić znao reći sve što je htio.“ (M.Jergović, Mrvice kruha iz pisaćeg stroja, iz predgovora Dubrovačkim zrcalima).
 
Pripremio i izabrao: Davor Mojaš / Scenografija i tehnička realizacija: Mato Brnjić / Kostimografija: Lerov fundus Grada sjena / Uvodna glazba: Petar Obradović / Ton i svjetlo: Antonio Ljubojević / Video: Rela Petric / Grafičko oblikovanje: Nora Mojaš / Produkcija i organizacija: Ksenija Medović / Čitaju: Jasna Held, Ksenija Medović, Zvončica Šimić, Barbara Damić
 
Milan Milišić  (Dubrovnik 1941. - Dubrovnik 1991). Radio je kao slobodni umjetnik, dramaturg, urednik, prevoditelj i novinar. U književnosti se afirmirao u prvome redu kao pjesnik. „Tematsku okosnicu njegova pjesništva čini oscilacija između male i velike povijesti, zavičajnosti i kozmopolitizma, lokalnoga i univerzalnoga, filozofičnosti i humora, kolokvijalnosti i metafizičnosti, urbanosti i insularnosti; bio je sklon nonkonformističkoj pobuni protiv institucija i malograđanskoga pogleda na svijet, pri čemu se stilski oslanjao na iskustvo američke beat generacije te jezičnu kreativnost i humor I. Slamniga.“ Objavio je zbirke(Volile su me dvije sestre, skupa, 1970; Živjela naša udovica, 1977; Zgrad, 1977; Mačka na smeću, 1984; Tumaralo, 1985.) posmrtno su mu tiskane zbirke pjesama (Treperenje, 1994; Stvaranje Dubrovnika, 1996; Mrtvo zvono, 1997; Fleka, e, 2001.), putopisa (Otoci, 1997; Putopisi, 1997.) i eseja (Dubrovačka zrcala, 2007; Unutrašnje stvari, 2008.), koje su dodatno potvrdile njegovo posebno mjesto u suvremenom pjesništvu, ali i putopisu i esejistici, te roman Oficirova kći (2011.). Uz 30. godišnjicu njegove pogibije Grad Dubrovnik otkrio je 5. listopada 2021. spomen ploču na njegovoj rodnoj kući u Župskoj ulici a u Kazalištu Marina Držića održan Hommage à Milan Milišić uz izložbu grrafičkih listova (Vrt bez dobi) Lukše Peka inspiriranih Milišićevim pjesmama.