Memento / Mirko Slade - Šilović, 1992. - 2012.

Mirko Slade - Šilović – muzealac
'Mirko Slade - Šilović još i prije negoli je imenovan djelatnikom Muzeja grada Trogira, bavio se kulturnom baštinom te muzeološkom djelatnošću, a  aktivno je uključen 1963. godine osnivanjem Muzeja. Muzeju je dodijeljena palača Garagnin - Fanfogna, puna pridošlih stanara koji su živjeli na gornjim katovima, koju je bilo potrebno sanirati i pripremiti za stalni postav pri čemu su mu pomagale kolege muzealci i konzervatori iz Splita. Muzej je u početku djelovao u suradnji sa Društvom za unaprijeđenije turizma i čuvanje spomenika kulture, a svečano je za javnost otvoren 9. svibnja 1966. godine. Mirko je imenovan njegovim jedinim stručnim djelatnikom, ravnateljem kojega je čekao opsežan posao popisivanja eksponata, izrade knjige inventara, fototeke, sakupljanja muzejske građe, organizacija izložbi i ostalih kulturnih događanja.

Također, sređivanje opsežnog arhivskog i knjižničnog fonda Garagnin - Fanfogna, na čemu su  radili arhivisti i knjižničari iz Splita. Mirko je surađivao sa različitim institucijama u organizaciji značajnih skupova. Pokrenuo je izdavačku djelatnost objavom knjižice autora Vjeke Omašića. Pisao je o muzejskoj djelatnosti objavljujući svoje članke u dnevnom tisku i u stručnim muzeološkim časopisima. Umirovljen je u 58-oj godini života, ali je do svoje smrti nastavio pisati i objavljivati te aktivno sudjelovati u kulturnom životu grada Trogira.
Mirko Slade Šilović kao prvi muzejski djelatnik udario je temelje Muzeju, osnovao i popunjavao pojedine zbirke, brinuo se o čuvanju građe i kao takav ostao trajno zapisan u povijesti muzejske struke u gradu koji je danas pod zaštitom UNESCO-a. Fani Celio Cega
 
Mirko Slade - Šilović – konzervator
Mirko Slade - Šilović svestrani djelatnik u čiji je opus utkana golema ljudska energija, ljubav i etičnost, istaknuo se i kao konzervator. Uz oca Roka, također konzervatora, izoštrio je senzibilitet za vrijednost trogirskih kulturnih dobara. Za razliku od znanstvenika iz akademskog miljea, počevši od gradskog ambijenta pa do svojeg doma prepunog antikviteta, imao je privilegiju živjeti s umjetninama, kojima se posvetio i brinuo o njihovoj jedinstvenosti u nadi da će ih spasiti za budućnost. Kao svestrani konzervator uspio ih je popularizirati u javnosti i sredini koja je bila gotovo bešćutna naspram vlastite baštine. Počasnim konzervatorom imenovan je 1946., povjerenikom za zaštitu prirodnih rijetkosti 1950. te povjerenikom Povijesnog arhiva u Splitu 1960.

Na terenu je rješavao konzervatorske probleme u suradnji s konzervatorima iz Splita, nadgledao arheološka istraživanja i nalaze pohranjivao, a najveći doprinos dao je obnovi samostana sv. Dominika (uređenju lapidarija u klaustru samostana), crkve sv. Sebastijana, zvonika sv. Mihovila, palače i parka Garagnin-Fanfogna, Mlinica na Pantanu, arhivskih fondova. Bio je neuobičajeno nesebičan i samozatajan, blage i susretljive naravi, uz to konkretan i praktičan u borbi za svaki spomenik. Cijeli svoj život posvetio je čitanju i čuvanju kulturne i prirodne cjeline svojeg zavičaja s posebnom pažnjom prema krajoliku kojeg je beskrajno volio i kojeg je opjevao. Zbog svega toga, od Konzervatorskog zavoda, bio je više puta nagrađen. Povelja čuvara baštine dodijeljena mu je 1983., nagrada za životno djelo 1992. godine, A ima li odlikovanja za ljubav? Za voljenje? (MSŠ) .Danka Radić

Mirko Slade - Šilović -  književnik
Na kraju svojeg čakavskog pjesničkog opusa Mirko dolazi do one faze u pjesništvu koju teoretičari čakavskog izraza nazivaju Pjesništvom poetskog osviještenja. Ne mireći se s 'globalnom' koncepcijom čakavskog/cakavskog pjesništva koja je u njegovo vrijeme na djelu i praksi većine pjesnika čakavaca, Mirko je jedan od onih koji intuitivno shvaćaju i prihvaćaju jezik dijalekta kao potencijalno jednako produktivan jezik pjesništva kao što je to bilo koji drugi pjesnički jezik. Dakako da se Mirko na svojem pjesničko književnom putu nije izražavao samo na čakavskom idiomu.

On piše i na standardnom jeziku; pjesme u prozi, kratke proze i u svim formama, vječno kritičan kakav je bio, on do perfekcije, ponekad do bolećivosti, kritički preispituje, analizira stvorenu formu, u nedogled je važući, bruseći minuciozno, kao kakav brusač dijamanata, svaki stih, rečenicu, redak. Pa čak i kada je djelo objavljeno ono za njega još nije gotovo. Ponovo mu se vraća, mjeri ga, važe i opet mu izgleda nesavršeno, i ponovo mu onaj nagon za dorađivanjem ne da mira, pa se znalo događati da se neke forme i po nekoliko puta objave, svaki put iznova lijepe i drugačije. Ukoričeno u zbirke pjesama i kratkih proza, Mirkovo poetsko djelo može poslužiti kao slojevita didaktička priča, udžbenik za buduće naraštaje, o pjesništvu, o jeziku, dijalektu, odnosu standardnog jezika i lokalnog govora, životu i smrti jednog dijalekta, povijesti i artizmu jednog grada, primjer iz kojeg mladi naraštaji mogu učiti o načinu, pristupu i modelima pjesništva i pjevanja. Ali njegovo djelo je primjer i pretakanja čistoće i jednostavnosti jedne poetske duše u istinski artizam, njegovu slojevitost i njegovu moć. Duško Geić
 
 
Mirko Slade - Šilović - kulturni djelatnik
Kada  je M. S.- Š. osnivao trogirsko kazalište, po sadržaju iznad amaterskog, kada je djelovao edukativno,  vapio zaštitnički prema baštini, govorio o jeziku kao osnovnom ljudskom pravu ostavljajući  iza sebe  tisuće stranica, preporuka i ohrabrenja, kada je opisao i dao pečat svakom detalju Grada koji je plijenio njegovu pažnju i Trogir nazvao najuzvišenijom metaforom sonetom ili poezijom, naprosto sav  njegov životni opus kojim nas je zadužio gradio je filozofski, ali ne filozofirajući.  Način kojim se služio bio je očit u težnji da promijeni svijet koliko god to bilo simbolično. Takvo što bilo je moguće jedino u simbiozi ljubavi i etičnosti. Bez takvog spoja ostale bi neuvjerljive, prazne riječi. Kao da se je držao one biblijske –  'na početku bijaše riječ… i po njoj sve postalo' pretočeno u djela koja su imala društveno-pozitivnu energiju kako ih je stvarao Mirko u srodstvu s Trogirom spontano i bez pretenzija, postao je i ostao dozrela trogirska duhovna i moralna vertikala i istinski zaštitnik iznimnih trogirskih kulturnih vrijednosti. U okruženju 'njegove Matice i njegovog Muzeja' u Trogiru u  travnju  1992. otvorio je izložbu koncipiranu  po njegovoj zamisli 'Trogir svijetu - svijet Trogiru' s  pismima prosvjeda protiv rata u Hrvatskoj koja su obišla svijet. U svibnju  te  iste godine je umro. Vjerujemo  da se Bog po njemu nije umorio od sveopće sebičnosti i  zapuštanja  života, jer  Mislavić, naš prijatelj u Bogu nikad nije birao stranputice zaobilazeći onaj istinski  i teži životni put,  radi luksuza ili komocije.  Njegovom  rukom ispisan ružarij: 'Za umorna trogirska ramena, za slipe, za izgubljene, za dušu izmučene Domovine', potreba je da u današnjem vremenu  postane litanija. Radovan Slade - Šilović